Klasifikacija
Apscesi se mogu pojaviti na svim dijelovima tijela, površinski i dubinski. Budući da su i terapija i simptomi uvijek vrlo slični, pojedinačni se apscesi obično ne imenuju pojedinačno. Apscesi se dijele prema lokalizaciji (jetra, koža, mozak, ment), ili prema drugim karakteristikama kao što su širenje ili uzrok (sedimentacija gnojni čir, injekcijski apsces, apsces zida).
Urednici preporučuju članak o uzrocima an gnojni čir: Uzroci apscesAn analni apsces je apsces, tj gnojni čir stvaranje u okolnom tkivu čmar. Apsces je akutni oblik, dok je analni fistula je po definiciji kronični oblik. Perianalni apscesi često se javljaju u bolesnika s kroničnim crijevnim poremećajima (Crohnova bolest).
Nadalje, upala analnih žlijezda kod odraslih često je razlog nastanka apscesa. U djece koja nose pelene, masivno duboko pelenski dermatitis također može dovesti do stvaranja apscesa. An analni apsces mogu se nalaziti u koži (potkožno), u masno tkivo ili u mišićima.
Tipični simptomi an analni apsces su otok, crvenilo i pritisak bol, Zbog bol i oteklina, defekacija je često poremećena. Perianalni apscesi često se javljaju i mogu dovesti do fistula nastanak zbog upale rektalnog sluznica.
Dijagnoza se postavlja inspekcijom, palpacijom i rektoskopijom. Terapija je uvijek kirurška izdašnim otvaranjem šupljine apscesa kako bi se osigurala drenaža sekreta. Ovo je uzlazna upala znojnica u području pazuha.
Patogeni koji uzrokuju ovaj apsces su stafilokoki. Terapija se ne razlikuje od terapije drugih apscesa i stoga se također sastoji od otvaranja i drenaže. Činj je poseban oblik apscesa.
Riječ je o upali a folikul dlake i okolno tkivo. Obično je ovaj apsces uzrokovan bakterijom Staphylococcus aureus. Ovo stvaranje apscesa uglavnom utječe na grudi, vrat, prepone, pazuhe, unutarnju stranu bedara i nos.
U pravilu, ovaj apsces zacjeljuje s ožiljcima nakon gnoj je odbijen prema van. Predisponirajući čimbenici su imunološki nedostaci i metaboličke bolesti, kao npr dijabetes melitus. Čin se obično najprije tretira mašću za istezanje, a zatim se kirurški zareže kako bi se omogućilo gnoj za odvod.
Na nos i gornji usna, međutim, kirurška intervencija je kontraindicirana, jer postoji opasnost od širenja patogena u rezu/rezu. To može dovesti do upale paranazalnih sinusa. U iznimnim slučajevima dodatno se primjenjuje sustavna antibiotska terapija.
Zbog stvaranja znoja i stalnog trenja odjeće, apscesi se mogu razviti i na nogama. Zbog povećane dlakavosti to više pogađa muškarce nego žene. Ovo je formiranje apscesa unutar jetra.
Pravi se razlika između primarnog i sekundarnog jetra apsces. Dok je primarni jetreni apsces po definiciji se razvija u jetri zbog traume, infekcije parazitima ili tumora, sekundarni apsces jetre razvija se izvan jetre zbog promjena i upale. Bakterije može se transportirati iz žučnog mjehura, slijepog crijeva ili drugih upalnih procesa u abdomenu putem posuđe or žuč kanala u jetru, gdje uzrokuju sekundarni apsces.
Simptomatično, s vremenskim odmakom, groznica, desni gornji bol u trbuhu, mučnina i eventualno žutica (icterus) pojaviti. Vrijednosti upale u krv povećati. Dijagnoza se potvrđuje slikovnim postupcima kao npr ultrazvuk, kompjutorska tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MRI jetre).
Apscese uzrokovane parazitima treba liječiti konzervativno drenažom i antibiotici. Višestruke apscese ili apscese koji se ne povlače treba kirurški potpuno ukloniti. Možda će biti potrebno potpuno ukloniti dio jetre.
Apsces u mozak je vrlo rijetka i može imati ozbiljne posljedice. Budući da se apsces ne samo širi, već se može uništiti i živčano tkivo. Najčešće obolijevaju djeca u dobi od četiri do sedam godina.
Razlikuje se između mozak apscesi koji su preneseni, oni uzrokovani traumom i oni koji su hematogeni. Provedeni apscesi mozga daleko su najčešći apscesi mozga. Obično su uzrokovane upalom u pneumatokritima.
One su neposredno uz mozak i usko su povezane s mozgom. Primjeri su upala srednje uho odnosno sinusa. Traumatski apscesi mozga nastaju nakon otvaranja kraniocerebralna trauma, pri čemu patogeni mogu ući u mozak izvana i formirati apscese.
Hematogeni apscesi mozga često se predstavljaju kao višestruki apscesi u mozgu. Oni su uzrokovani gnojnim ment upala ili upala na srce te se putem krvotoka prenose u mozak. Iako su pacijenti ozbiljno bolesni, često ne pokazuju tipične simptomi apscesa.
Stoga cjelokupna slika simptoma kao i neurološki neuspjesi i prethodne bolesti dovode do sumnje na dijagnozu. U akutnim slučajevima apsces se brzo širi i dovodi do glavobolje, vrat ukočenost, pomućenje svijesti i znakovi cerebralnog pritiska. Kronični apscesi, s druge strane, razvijaju se sporo i manifestiraju se kao cerebralni napadaji i paraliza.
Dijagnozu uvijek treba potvrditi slikovnim postupcima (CT, MRT, ultrazvuk), kao i alkoholna pića puknuti i EEG. Ako se oko apscesa još nije formirala kapsula, često je dovoljna sistemska antibiotska terapija. U slučaju stvaranja kapsule, neophodna je neurokirurška intervencija.
Stopa smrtnosti akutnih apscesa mozga je oko 20%, a kroničnih apscesa oko 10%. The ment apsces se često razvija na temelju pneumonija (upala pluća), plućna embolija (iščašenje malog krv posuđe zbog krvnih ugrušaka) ili atelektaza (sljepljivanje malih bronhiola). Apsces pluća obično ne dovodi do akutnih simptoma.
Često su subfebrilne temperature i dugotrajni kašalj te opći osjećaj slabosti ili bolesti jedini pokazatelji apscesa. Krvavi ili gnojni ispljuvak je rijedak i javlja se samo kada se apsces proširio na veliko bronhalno stablo. Ako se apsces širi masivno, sustavno krv trovanje, gnojni izljev u pleuralnom otvoru (pleuralni Empijem) ili plućni embolija mogu se pojaviti.
Dijagnozu obično postavlja liječnik rendgen prsnog koša. Kako bi ubili patogene s pravom antibiotici, potrebno je napraviti kulturu sputuma, krvi ili bronhoskopiju. U pravilu je dovoljna antibiotska terapija u trajanju od najmanje 6 tjedana.
Ako terapija ne uspije, neophodna je kirurška intervencija. The plućni apsces je često uzrokovano pneumonija, plućna embolija (krvni ugrušci u maloj krvi posuđe) Ili atelektaza (priraslice u malim bronhiolima). Apsces pluća obično ne dovodi do akutnih simptoma.
Često su subfebrilne temperature i dugotrajni kašalj te opći osjećaj slabosti ili bolesti jedini pokazatelji apscesa. Krvavi ili gnojni ispljuvak je rijedak i javlja se samo kada se apsces proširio na veliko bronhalno stablo. Ako se apsces širi masivno, sustavno trovanje krvi, gnojni izljev u pleuralnom otvoru (pleuralni Empijem) Ili plućna embolija mogu se pojaviti.
Dijagnozu obično postavlja liječnik rendgen prsnog koša. Kako bi ubili patogene s pravom antibiotici, potrebno je napraviti kulturu sputuma, krvi ili bronhoskopiju. U pravilu je dovoljna antibiotska terapija u trajanju od najmanje 6 tjedana.
Ako terapija ne uspije, neophodna je kirurška intervencija. Ovaj apsces nastaje zbog oštećenja sluznice nakon rana od ugriza ili jezik piercing. Uzrokuje bolno oticanje i crvenilo kože jezik.
Poteškoće s gutanjem također postoje. Terapija izbora sastoji se od otvaranja i drenaže u šupljinu apscesa. Ako je potrebno, potrebno je primijeniti dodatne antibiotike.
