Mozak

Sinonim

lat. veliki mozak, Grčki. Encephalon, engleski: Mozak Mozak je najvažniji organ kralježnjaka i čini nadređeno zapovjedno središte središnjeg živčani sustav.

Regulira sve svjesne i nesvjesne funkcije i procese. Mozak je ujedno i najrazvijeniji organ kralježnjaka, jer mu veliki broj umreženih neurona (19-23 milijarde kod ljudi) omogućuje obradu i procjenu složenih informacijskih sadržaja te prilagodbu fizičke reakcije na taj sadržaj (ponašanje). Posljednje, ali ne najmanje važno, mozak je u stanju pohraniti i prisjetiti se iskustava i uspomena.

Najjednostavniji procesi središnjeg živčani sustav povezani su u takozvane refleksne putove. Oni imaju tu prednost što relativno brzo mogu obraditi informacije i ne moraju se percipirati putem moždane kore. Tu spadaju, na primjer, propisi o srce stopa, disanje, učenik reakcija i, naravno, refleks tetive patele, što je obvezno za testiranje refleksa.

To refleks čine osnovu urođenih obrambenih reakcija i omogućuju organizmu da se brzo prilagodi svojoj okolini. Na primjer, ako je svjetlost prejaka, zjenice su sužene kako bi smanjile pojavu svjetlosti na mrežnici. I na kraju, ali ne najmanje važno, sposobnost učenja i primjene naučenog sadržaja ili procjene i primjene zasigurno je jedna od najvažnijih kognitivnih funkcija mozga.

Biološki gledano, mozak se neprestano mijenja i neprestano stvara nove veze između živčanih stanica, tako da, grubo govoreći, na kraju dana imamo "drugačiji" mozak od onoga s kojim smo se probudili. To znači da se sa svakom novom vezom koja se stvori između naših živčanih stanica stvara potencijalni novi informacijski put kroz koji se mogu obrađivati ​​novi i stari sadržaji. Ova sposobnost apsorpcije, obrade i primjene informacija čini ljudski mozak najsloženijim organom koji poznajemo.

Spektar moždanih funkcija tako se kreće od pojednostavljenih refleksnih programa (koje posjeduje svaki niži oblik života) i urođenog ponašanja do visoko razvijenih kognitivnih procesa poput razmišljanja i učenje. Ljudski mozak možemo podijeliti u 2 moždane hemisfere. Težak je između 1245 i 1372 grama (kod ljudi), a sastoji se od gotovo 23 milijarde živčanih stanica i međustaničnog tkiva.

Mozak je prekriven lobanja (tzv. neurokranija) i odvojena je od takozvane facijalne lubanje (viscerocranium). Mozak pluta u cerebrospinalnoj tekućini, koja se naziva i cerebrospinalna tekućina, a koju tvori plexus choroidei. Služi kao hranjivi medij i kao zaštita od kretanja mozga unutar lobanja.

Mozak je također okružen moždanih ovojnica, koji imaju i zaštitnu i hranjivu funkciju. Na površini mozga možete vidjeti takozvane Gyry i Sulci (zavojnice i doline). Oni povećavaju površinu mozga tako da nekoliko živčanih stanica stane u isti prostor, naime lobanja.

Na taj se način performanse mozga mogu povećati, a da lubanja ne mora rasti zajedno s njom, u velikoj mjeri. Mozak se može površno podijeliti na različite režnjeve, od kojih neki čine neuroanatomske, ali i funkcionalne granice. Tu se ubrajaju frontalni (frontalni režanj), tjemeni (tjemeni režanj), zatiljni (zatiljni režanj) i sljepoočni (sljepoočni režanj).

U tim dijelovima režnja nalaze se važna funkcionalna središta središnjeg dijela živčani sustav, kao što su govorni i osjetilni centri (tjemeni režanj), slušni centar i sjedište iskonskih nagona i osjećaja (sljepoočni režanj) i vizualni centar koji se nalazi u zatiljnom režnju. Čeoni režanj sadrži motoričke centre, više kognitivne centre (razmišljanje, odlučivanje), sjedište ponašanja i porive („podrijetlo ideje“). Složena suradnja između ovih centara i sposobnost razmišljanja i planiranja kao jedinke razlikuju ljude od ostalih kralježnjaka.

Te se posebne sposobnosti naravno odražavaju i u gruboj anatomiji mozga različitih kralježnjaka. Mozak se razlikuje po veličini i obliku, a u mnogim je slučajevima prilagođen i posebnim zadacima. Primjerice, njušni i slušni centri posebno su izraženi kod pasa i mnogo su puta osjetljiviji od osjetila ljudi. Svaka vrsta, bez obzira koliko je visoko razvijena, mora preživjeti u prirodi putem posebnih sposobnosti. Oni mogu biti i fizičke prirode. Međutim, daljnji razvoj osjetila, koji u konačnici omogućuju komunikaciju s okolinom, važan je proces i u konačnici dio prirodne evolucije.