liječenje
osteoporoza je trenutno nedovoljno dijagnosticiran i nedovoljno liječen u Njemačkoj. Smatra se da je optimalna terapija za smanjenje smrtnosti. Terapija se dijeli na osteoporoza i prijelom profilaksa i medikamentozna terapija.
Osnovna terapija preporučuje tjelesnu aktivnost za jačanje mišićne snage i optimalan dijeta kako bi se smanjio rizik od osteoporoza i pridruženih prijeloma. Alkohol i nikotin treba izbjegavati zlostavljanje. Nadalje, dovoljan unos vitamina D3 i kalcijum je obavezno.
Po potrebi se obje tvari moraju nadopuniti lijekovima jer imaju važnu ulogu u metabolizmu kostiju i time utječu na razvoj osteoporoze. Dio profilakse je i smanjenje rizika od pada. To se može postići prekidom uzimanja sedativa ili hodanjem pomagala.
Toplina i helioterapija također su pokazale pozitivne rezultate u liječenju osteoporoze. Također se preporučuje psihosocijalna podrška. Druga važna komponenta liječenja osteoporoze je medikamentozna terapija.
Korištenje električnih romobila ističe bisfosfonati smatraju se lijekovima prvog izbora. Ostali lijekovi uključuju raloksifen, stroncijev ranelat, denosumab i parathormon. Ukupno gledano, terapija traje najmanje 3 do 5 godina, s izuzetkom lijeka parathormona koji se može primjenjivati najduže 24 mjeseca.
Tijekom liječenja neophodna je redovita ponovna procjena i praćenje kako bi se odredila daljnja terapija. Ova bi se procjena trebala temeljiti na trenutnim smjernicama. Terapija lijekovima smatra se posebnom terapijom i temelji se na 2 principa: prvo, antiresorptivna i drugo anabolička terapija.
Antiresorptivno znači da se koriste lijekovi koji inhibiraju razgradnju kosti od strane određenih stanica (tzv. osteoklasti). To uključuje lijekove kao što su bisfosfonati, estrogeni, SERM kao što je Raloxifene (= selektivni modulator estrogenskih receptora) i Denosumab. Anabolička terapija ima za cilj pospješiti stvaranje kostiju. Takvu stimulaciju postiže paratiroidni hormon.
Svi gore navedeni lijekovi ubrajaju se u “lijekove A klase” jer značajno smanjuju rizik od prijeloma kod postojeće osteoporoze. Indikaciju za medikamentoznu terapiju treba napraviti čim se zadovolje određeni kriteriji. To uključuje niske gustoća kostiju, prisutnost čimbenika rizika i starija dob.
Uz gore navedene standardne lijekove, postoje i drugi kao što su fluor i kalcitonin. Fluorid potiče stvaranje kostiju, kalcitonin inhibira resorpciju kosti. The bisfosfonati smatraju se lijekovima prvog izbora za osteoporozu.
Oni pokazuju antiresorptivni učinak inhibicijom stanica koje razaraju kost (=osteoklasta). To može dovesti do povećanja gustoća kostiju. Redovito uzimanje bisfosfonata može smanjiti ponovnu pojavu prijeloma do 75%.
Alendronat, risedronat, ibandronat i zoledronat dostupni su kao pripravci. Potonji pripravak potrebno je uzimati samo jednom godišnje. Za ostale pripravke možete birati između dnevne ili tjedne doze.
Bisfosfonati su kontraindicirani ako postoje bolesti jednjaka kao što su strikture ili varikozne vene ili ako pacijenti boluju od čira na želudac. Postojanje zatajenje bubrega (GFR < 35 ml/min), trudnoća i niska kalcijum razine također zabranjuju upotrebu bisfosfonata. Kao neželjena nuspojava, to može dovesti do pritužbi u želudac i crijevnog trakta.
Osim toga, razvoj aseptična nekroza kosti čeljusti je moguće. Međutim, vjerojatnije je da će se ova nuspojava pojaviti kada se bisfosfonati primjenjuju intravenski kao dio terapije tumora. Kako bi se spriječile neželjene nuspojave poput upale jednjaka, bisfosfonate treba uzimati ujutro i najmanje 30 minuta prije jela.
Svrha iza ovoga je izbjegavanje složenog stvaranja sa kalcijum. Osim toga, treba ih uzimati s dovoljno tekućine iu sjedećem položaju. The dijagnoza osteoporoze je napravljen kao kombinacija povijest bolesti, klinički pregled i korištenje medicinskih pomagala.
U anamnezi se mora utvrditi stupanj tjelesne aktivnosti i dokumentirati točan medikamentozni plan. Određeni lijekovi, poput niske razine tjelesne aktivnosti, povećavaju rizik od osteoporoze. Žene treba pitati i o vremenu od menopauza, budući da povezani pad razine estrogena također može izazvati osteoporozu.
U kontekstu osteoporoze dolazi do smanjenja tjelesne veličine, pa redovita mjerenja mogu pružiti početnu indikaciju manifestne osteoporoze. Sistematski pregled također otkriva takozvani “fenomen jelke” kod mnogih pacijenata: To su kožni nabori na leđima pacijenata koji se poput jele protežu od sredine kralježnice do dna dijagonalno prema van, tj. podsjećaju na jelku i oblikuju zbog smanjenja tjelesne visine. Poslije krv Uzima se uzorak, mogu se mjeriti različiti parametri.
Posebnu pozornost treba obratiti na vrijednosti kao što su alkalna fosfataza, kalcij, fosfat, kreatinina, Vitamin D, itd. Neke od vrijednosti služe i za isključivanje raznih diferencijalnih dijagnoza. U Dodatku, hormoni kao što TSH jer se mogu odrediti hormoni štitnjače i određene vrijednosti u mokraći kako bi se otkrili prvi znakovi osteoporoze.
Dostupni dijagnostički alati su rendgenske snimke i tzv. osteodenzometrija. The Rendgen Slika sadrži različite kriterije koji ukazuju na prisutnost osteoporoze. To uključuje, na primjer, povećanu prozirnost zračenja kosti, što znači da je kost manje gusta.
Osim toga, X-zrake su također vrlo dobre za moguću vizualizaciju tijelo kralježaka prijelomi. The dijagnoza osteoporoze može se provjeriti pomoću testa. Ovaj test uključuje a gustoća kostiju mjerenje i također je poznata kao osteodenzometrija.
Najpoznatija metoda je mjerenje površinske gustoće kosti (jedinica u g/cm2) i naziva se “Dual Rendgen Apsorpciometrija (=DXA). Ostale moguće metode uključuju kvantitativnu kompjutoriziranu tomografiju (=QCT), koja, za razliku od DXA, mjeri pravu fizičku gustoću (jedinica u g/cm3) i kvantitativno ultrazvuk (=QUS). Posljednja metoda ne pokazuje nikakvu izloženost zračenju u usporedbi s drugim testovima. U širem smislu, za procjenu rizika od pada kod rizičnih pacijenata također se mogu koristiti tzv.
Na temelju ovih rezultata ispitivanja moguće je procijeniti koliko su bolesnici pokretni i koliki je rizik od pada tijekom svakodnevnih zadataka kretanja, što je u slučaju postojeće osteoporoze neminovno povezano s povećanim rizikom od prijelom zbog manje gustoće kostiju. DXA je kratica za “Dual Rendgen Apsorpciometrija”. X-zrake se mogu koristiti za izračunavanje površinske gustoće sadržaja minerala u kosti (g/cm2).
Mjerenje se provodi na lumbalnoj kralježnici (lumbalna kralježnica 1-4), na femuru u blizini trupa i na femoralu vrat kost. Minimalne vrijednosti sva 3 mjerenja su odlučujuće. Zatim se koriste dva rezultata za definiranje prisutnosti osteoporoze.
Tzv. T-Score opisuje standardnu devijaciju (SD) od srednje vrijednosti maksimalne gustoće kostiju u usporedbi sa 30-godišnjom, zdravom osobom istog spola. T-rezultat veći od 2.5 SD ispod norme naziva se osteoporoza. Preliminarni stadij osteoporoze, osteopenija, definira se kao osteopenija pri T-rezultatu od 1 do 2.5 SD ispod norme. Čim a prijelom dodaje se na više od 2.5 SD ispod norme, to se naziva manifestna osteoporoza. Osim toga, faktori rizika kao što su pušenje ili imobilizacija utječu na T-score: ako je prisutan dodatni čimbenik rizika, T-score se povećava za 0.5, a ako postoje 2 ili više čimbenika rizika, T-score se povećava za 1.0.
