Suočavanje s demencijom: savjeti za oboljele
Dijagnoza demencije kod mnogih oboljelih izaziva strahove, brige i pitanja: Koliko dugo mogu nastaviti brinuti o sebi? Kako se trebam nositi s rastućim simptomima demencije? Što mogu učiniti da ih ublažim?
U ranim fazama demencije, iskustvo je pokazalo da se oboljeli najbolje nose u svakodnevnom životu ako su dobro informirani o bolesti, otvoreno se s njom suočavaju i traže pomoć kada je potrebna.
Održavanje društvenih kontakata i hobija
Kako biste se dobro nosili s demencijom, važno je ostati aktivan. Redovne susrete s prijateljima, izlete i hobije koji su gajeni prije dijagnoze treba održavati što je dulje moguće. Oni koji su aktivni mogu dulje zadržati ono što su naučili i trenirati svoju samostalnost. Dovoljna aktivnost tijekom dana također osigurava dobar san.
Također ima smisla sudjelovati u rekreativnim grupama ili grupama starijih osoba. U uznapredovalim stadijima demencije, oboljeli bi se trebali pridružiti skupini za njegu pacijenata s demencijom.
Pri planiranju i organiziranju slobodnog vremena, pogođeni se ne bi trebali pretjerano naprezati: bolje je obavljati manje poslova u slobodno vrijeme nego žuriti kroz dan s jedne aktivnosti na drugu.
Prilagodite aktivnosti i učite nove stvari
Na primjer, netko može radije čitati kratke priče i novinske članke, rješavati lakše zagonetke ili dobiti lakše modele s većim dijelovima.
Takve aktivnosti su dobar trening mozga i pamćenja. Međutim, pacijenti s demencijom ne bi se trebali držati samo provjerenih aktivnosti, već bi trebali učiti i nove poput plesa, stvaranja glazbe, slikanja ili slaganja slagalica. Jednako korisne su igre za pacijente s demencijom, kao što su igre u sobi (po mogućnosti pojednostavljene), igre loptom ili igre riječima (kao što je pogađanje ili dovršavanje poslovica).
Strukturiranje dana
Oboljelima je lakše nositi se s demencijom i njezinim simptomima ako dobro organiziraju svoj dan. Za sve aktivnosti kao što su spavanje, jelo, pranje, šetnja, sastanci s prijateljima, sport itd., ljudi bi trebali steći naviku fiksnog vremena koliko god je to moguće. To pomaže u orijentaciji i izbjegava stres.
Ostanite mobilni
Suočavanje s demencijom na pravi način omogućuje mnogim oboljelim osobama da nastave sami voditi kućanstvo dugo vremena, na primjer kuhati, kupovati, prati rublje ili raditi u vrtu. Ako je potrebno, rodbina ili njegovatelji mogu pružiti pomoć.
Ako hodanje i stajanje uzrokuju probleme, hodalice i rolatori mogu pomoći.
Jedite uravnoteženo i pijte puno
Ako se pacijenti ne hrane uravnoteženo i piju premalo, to može pogoršati simptome demencije. Stoga je vrlo važna raznolika prehrana i dovoljan unos tekućine.
Međutim, neki bolesnici gube osjet okusa, uživanje u hrani i apetit. Strategije protiv toga su intenzivnije začinjavanje hrane i veća raznolikost jelovnika. Male zdjelice s komadićima voća, povrća i čokolade također se mogu postaviti po kući. To dovodi u iskušenje oboljele od demencije da uvijek iznova posežu za njim. Oni koji više ne mogu sami kuhati imaju mogućnost naručivanja “jela na kotačima”.
Dnevna količina pića trebala bi biti najmanje 1.5 litara, najbolje u obliku juha, vode, sokova ili čaja. Opet, ima smisla staviti boce s pićem na nekoliko mjesta u kući.
Savjeti protiv zaboravljivosti
Pacijenti s demencijom trebali bi nastojati držati važne stvari koje su im često potrebne (ključeve, novčanik, naočale itd.) uvijek na istom mjestu. Važni telefonski brojevi i adrese trebaju uvijek biti nadohvat ruke, po mogućnosti na fiksnom mjestu u kući iu torbi/novčaniku.
Sastanke i datume potrebno je unijeti u kalendar.
Rođaci i njegovatelji lakše se nose s demencijom, kao i oboljelima, ako znaju za vrstu i mogući tijek bolesti. Postoje i drugi savjeti koji mogu poboljšati i olakšati rad s pacijentima s demencijom.
Komunicirajte ispravno
Dobra skrb za demenciju uključuje pravilnu komunikaciju s pacijentima. No, to postaje sve teže kako bolest napreduje – pacijenti su sve zaboravniji, više se ne mogu sjetiti imena, datuma, značenja riječi i često samo sporo formuliraju rečenice. To zahtijeva puno razumijevanja i strpljenja od strane drugih.
Ovdje mogu biti od pomoći podsjetnici: na primjer, informacije o dnevnoj rutini ili odgovori na česta pitanja pacijenata (kao što je dan u tjednu, gdje žive itd.) mogu se zapisati na male komadiće papira. Te se bilješke zatim mogu zalijepiti na posjećena mjesta kao što su hladnjak ili vrata kupaonice.
Još jedan podsjetnik koji može olakšati i pospješiti komunikaciju kod demencije je knjiga sjećanja. U knjigu se zalijepe fotografije važnih događaja i ljudi iz života bolesnika, a ispod se upiše kratka bilješka (vrsta događaja, ime i sl.).
Kada razgovarate s pacijentima s demencijom, sljedeće komunikacijske savjete treba uzeti k srcu:
- Strpljivo pričekajte da pacijent odgovori na pitanja ili udovolji zahtjevu.
- Ako je moguće, formulirajte pitanja tako da pacijent može odgovoriti s "da" ili "ne".
- Prije svakog razgovora uspostavite kontakt očima i oslovite pacijenta imenom.
- Govorite polako, jasno i kratkim rečenicama.
- Izbjegavajte ironične ili satirične primjedbe – bolesnik s demencijom ih obično ne razumije.
- Ponovite važne informacije nekoliko puta, poput vremena za odlazak na pregled kod liječnika ili u šetnju.
- Izbjegavajte rasprave.
- Optužbe i prijekore dementne osobe ignorirajte što je više moguće – često nisu upućene osobno, već samo odražavaju strah, frustraciju i bespomoćnost oboljele osobe.
- Nemojte nuditi više od dva izbora (kao što su hrana ili piće) – sve drugo će zbuniti pacijente s demencijom.
Važan model komunikacije s osobama s demencijom zove se validacija: do pacijenata s demencijom pokušava se doći tamo gdje jesu, da tako kažem. Čovjek ih ostavlja u svom svijetu i ne sumnja u njihova mišljenja i stavove. Stoga je stvar uvažavanja i ozbiljnog shvaćanja (= vrednovanja) dementnog bolesnika.
Onoliko pomoći koliko je potrebno – ne više!
Ipak, bolje je ne uzimati sve s pacijentovih ruku, već mu dati vremena da sam obavi sve. Ovo ne samo da trenira mozak, već također sprječava da se pacijenti s demencijom osjećaju kao da se s njima postupa kao s djetetom.
Također nije od velike pomoći nestrpljivo stajati po strani. Pacijenti s demencijom tada se osjećaju pod dodatnim pritiskom.
Poticanje osjetila
Poznati mirisi iz prošlosti mogu probuditi sjećanja za koja se mislilo da su zakopana. To može biti parfem nečije majke ili miris strojnog ulja ako je osoba s demencijom radila u automehaničarskoj radionici.
Ostali osjetilni podražaji (dodir, okus, vid) također mogu stimulirati dementne bolesnike, pružiti im zadovoljstvo i probuditi sjećanja.
Sami se pobrinite za svoje olakšanje
Strpljenje, snaga, vrijeme, razumijevanje – rad s dementnim pacijentima je iscrpljujući i zahtijeva puno od članova obitelji i njegovatelja. Stoga su redoviti odmor i olakšanje vrlo važni.
