Definicija
laparoskopija je promatranje trbušne šupljine uz pomoć video kamere. Video kamera se ubacuje kroz malu rupu na trbušnoj šupljini, obično se rupa napravi ispod pupka kako bi se vidjeli organi trbuha, a također i zdjelica (posebno ženska zdjelica u ginekologiji). laparoskopija se ne koristi samo u ginekologiji, već i u kirurškim operacijama, jer se operativno polje i samim time rizik od infekcije može održati vrlo malim. Tako, laparoskopija može se koristiti u kirurške svrhe, tj. kao mogućnost liječenja, ali je također presudna za dijagnostiku.
Postupak
Laparoskopija uvijek zahtijeva određeno iskustvo doktora i treba ga pažljivo ispitati zbog prednosti i nedostataka. Postoje i određeni uvjeti koji moraju biti zadovoljeni tijekom laparoskopije. S jedne strane, pacijent ne bi trebao imati svježe ožiljke na trbuhu ili gornjem dijelu zdjelice, a s druge strane, ne bi trebalo biti previše starijih ožiljaka.
Budući da se ugljični dioksid (CO2) mora pumpati u trbušnu šupljinu tijekom laparoskopije, a to se uklanja samo pomoću disanje, važno je da pacijent ima dobro do dovoljno ment funkcija. Pacijenti s teškom astmom ili kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću stoga su često isključeni zbog laparoskopske kirurgije. Pacijenti s ograničenim srce funkcije također često više nisu u mogućnosti podvrgnuti se laparoskopskoj operaciji jer je rizik od neočekivanih komplikacija zbog CO2 u trbušnoj šupljini previsok.
Da bi se izvela laparoskopija, pacijent mora biti prebačen pod opća anestezija. Tek tada liječnik može nanijeti 3-4 šava na području trbušnog zida, ovisno o organu koji se dijagnosticira / liječi. Prvi se bod obično nalazi neposredno ispod pupka.
To ima optičke prednosti, jer se ožiljak na ovom području teško primjećuje, a položaj za laparoskop je najbolji. Laparoskop je mala kamera koja također ima malu svjetiljku ili izvor svjetlosti kako bi područje koje treba pregledati bilo svjetlije. Laparoskop (koji je poseban endoskop) umetnut je kroz rupu ispod pupka i odavde organi trbušne šupljine, tj. Crijeva, jetra, žučni mjehur i tako dalje, mogu se pregledati.
Ovisno o tome koji će se organi pregledati, pacijent mora biti različito smješten. Prilikom pregleda trbušne šupljine pacijent leži ravno na leđima. Pri pregledu ženskih reproduktivnih organa, pacijentica također leži na leđima, ali zdjelica joj je postavljena prema gore tako da je zdjelica u najvišoj točki.
Kao rezultat toga, svi trbušni organi klize prema grudi a ženski spolni organi su puno bolji, a ujedno i lakše dostupni i vidljivi. Kada se laparoskop umetne kroz trbušni zid u trbušnu šupljinu, drugi potrebni instrumenti (pincete, škare ...) također se uvode u trbušnu šupljinu kroz 2-3 dodatne rupe na trbušnoj stijenci. Kako bi se dobio bolji pogled na područje koje treba operirati ili pregledati, trbušna šupljina se pumpa ugljičnim dioksidom (CO2).
U tu se svrhu na trbušnom zidu napravi mali rez kroz koji se zatim umetne takozvana posebna insuflacijska kanila (Veresov kanilni umetak). Ova insuflacijska kanila je vrsta mini cijevi kroz koju se pumpa CO2 i koja se zatim zamjenjuje takozvanim troakarom (također svojevrsnom malom cijevi) kroz koji se zatim ubacuje video kamera. Ovisno o trbušnom opsegu i visini pacijenta, u trbušnu šupljinu može se upumpati do 7l Co2.
To uzrokuje enormno napuhavanje trbuha, tako da je trbuh napet tijekom cijele operacije, baš kao i trudnoća u posljednjih mjesec dana. Prednost je toga što je vidno polje mnogo veće i stoga je puno lakše za rukovanje. Uz to, CO2 može apsorbirati okolno tkivo, a zatim disati kroz pluća bez ikakvih komplikacija ili alergijskih reakcija, jer je CO2 prirodna tvar u našem tijelu s kojom je tijelo već upoznato. Samo u rijetkim slučajevima tako je koristi se sustav podizanja kod kojeg se trbušni zid podiže bez CO2 kako bi se povećala operacijska sala.
Boravak u bolnici nakon laparoskopije već je znatno skraćen u usporedbi s postupcima s otvorenim trbuhom. Vrlo kratko nakon zahvata pacijent može ustati i nastaviti svakodnevne aktivnosti. Moguće je čak i laparoskopirati ambulantno.
U ovom je slučaju, međutim, važno uzeti u obzir posljedice anestezije. Nakon takve operacije nećete moći aktivno sudjelovati u prometu, pa bi vas netko trebao pokupiti ili uzeti taksi. Također se može koristiti javni prijevoz, ali se smatra manje dobrom opcijom.
Rad teških strojeva također bi trebao biti nastavljen najranije dan nakon operacije. Međutim, obično ćete nakon laparoskopije trebati polako i još ćete nekoliko dana biti na bolovanju. U slučaju ambulantnih postupaka, ipak treba paziti dovoljno kod kuće, ne podizati teške stvari u prvih nekoliko dana i obratiti pažnju na zacjeljivanje malih rana na trbuhu.
Prvih nekoliko dana obiteljski liječnik redovito provjerava rane kako bi osigurao dobar postupak zacjeljivanja i mogao rano djelovati u slučaju upale. Kada je indicirana laparoskopija, u potpunosti ovisi o dijagnozi ili operaciji koju treba izvesti. Kao što je već spomenuto, laparoskopija se često koristi u ginekologiji za postavljanje dijagnoze koja se ne može postaviti vanjskom palpacijom ili ultrazvuk.
Laparoskopija se često koristi za ispitivanje prohodnosti jajovodi (tuba uterina), na primjer u slučaju neostvarena želja za rađanjem djece. U ovom se slučaju ubrizgava boja, obično takozvani kontrastni medij materica. Uz pomoć video kamere, migracija boje iz materica kroz jajovodi može se promatrati.
Ako jajovodi su kontinuirani, to se vidi po glatkom gradijentu boje; ako nisu, negdje se može vidjeti zaustavljanje gradijenta boje. Uz dijagnozu jajovoda, ginekolozi također dijagnosticiraju endometrioza ili ciste pomoću laparoskopije. Uz dijagnostiku, laparoskopija se koristi i u ginekologiji za liječenje.
S jedne strane, u ektopična trudnoća u kojem se oplođeno jajašce ugrađuje u jajovod umjesto u jajovod materica, može se ukloniti, a s druge strane mogu se i presjeći jajovodi. Planirani rez dovodi do sterilizacija žene, što znači da poslije ne može više imati djece. Treba napomenuti da čak sterilizacija ne dovodi do stopostotne sigurnosti i u rijetkim slučajevima trudnoća mogu nastati unatoč sterilizaciji.
Uz ovu drastičnu metodu liječenja, liječnik može uzeti i uzorke tkiva, na primjer iz maternice, kako bi utvrdio je li tumor prisutan i je li benigni ili maligni. Laparoskopija je vrlo popularna ne samo u ginekologiji. Laparoskopija se također sve češće koristi u općoj kirurgiji.
U mnogim slučajevima laparoskopija čak spada u takozvani zlatni standard, što znači da je laparoskopija prva i najbolja opcija. S jedne strane, laparoskopija se koristi kao pomoć pri postavljanju dijagnoze. Na primjer, mogu se uzeti biopsije, odnosno presjeci tkiva kako bi se utvrdilo je li prisutan tumor tumora.
Stoga se laparoskopija koristi za nejasne nalaze, ali je ujedno i metoda izbora za mnoge operacije. Na primjer, laparoskopija je postala zlatni standard za apendektomija, uklanjanje dodatka dodatka dodatka dodatka. Laparoskopija je također metoda odabira za uklanjanje žučni mjehur (holecistektomija), dijelovi jetra (djelomične resekcije jetre) ili dijelovi crijeva (npr. iliocekalna resekcija, sigmoidna resekcija, resekcija rektuma ...).
Uz to, adhezije se mogu pojaviti u različitim područjima gastrointestinalnog trakta (gastrointestinalni trakt ili GIT ukratko). To znači da se pojedini dijelovi crijeva lijepe i tako znatno otežavaju ili onemogućuju prolazak hrane kroz crijeva. Te se priraslice mogu ukloniti laparoskopijom, postupkom poznatim u medicini kao adhezioliza.
Uklanjanje slezena (splenektomija) ili bubreg (nefrektomija) se može izvoditi i laparoskopski. Uz to se takozvane kile, tj. izbočine crijeva kroz trbušni zid uslijed prekomjernog pritiska iz trbušne šupljine, liječe uz pomoć laparoskopije, pri čemu se na odgovarajući način ubacuje mreža točka tako da crijevo može ponovno ležati u trbušnoj šupljini i ne može viriti kroz trbušni zid. Postoje dvije različite tehnike, TAAP (TransAbdominal PrePeritoneal) i TEP (Total ExtraPeritoneal). The želudac može se ukloniti i laparoskopski, pri čemu se često uklanjaju samo dijelovi želuca, a ne i cijeli želudac.
Indikacije su ovdje, na primjer, pacijenti s ovisnošću o hrani koji ne mogu smanjiti svoju težinu bez djelomičnog uklanjanja želudac. Laparoskopija se također može koristiti kao terapijska opcija u slučajevima refluks bolest. Uz to, laparoskopija se koristi za šivanje ovog područja oko otvorenog (perforiranog) želudac čir (čir) u bolesnika s otvorenim (perforiranim) čir želuca.
Uz opću kirurgiju i ginekologiju, laparoskopija se koristi i u urologiji. Ovdje se laparoskopija koristi za uklanjanje prostata, na primjer, jer to može dovesti do velikih problema poput urinarna inkontinencija, konstantno nagon za mokrenjem ili čak Raka, posebno u starijih bolesnika. Kao što je već spomenuto, bubrezi se uklanjaju i laparoskopijom. Osim toga, ureter, koji vodi iz bubrega u mjehur, može se ispraviti laparoskopijom u slučaju uskih grla ili neravnina, taj se postupak naziva ureteroplastika. Općenito, laparoskopija se koristi sve češće, jer su optički rezultati nakon operacije obično mnogo privlačniji, a rizik od infekcije, kao i vrijeme provedeno u bolnici, može se smanjiti.
Svi članci iz ove serije:
