Želja za mokrenjem

Definicija

Nagon za mokrenjem opisuje osjećaj da morate mokriti. To je samo po sebi normalna funkcija mjehur, koji započinje sve većim punjenjem. Međutim, ako je poriv za mokrenjem neobično jak, to je pokazatelj da može doći do poremećaja u tijelu ili u upravljačkom krugu refleksa za mokrenje.

Fiziološki razvoj nagona za mokrenjem

Obično se dnevno izluči jedna i pol litra urina, ovisno o količini pojedinačnog pijenja. To proizvode bubrezi koji filtriraju krv i transportirati otpadne tvari (mokraćne tvari) iz tijela putem urina. Mokraća se čuva u mokraći mjehur, koji može pohraniti do 900 ml urina, ovisno o visini osobe.

Nagon za mokrenjem, međutim, nastupa mnogo ranije, naime od a mjehur punjenje od 300 ml. Ovaj nagon za mokrenjem uzrokovan je porastom istezanje stjenke mokraćnog mjehura zbog njegovog punjenja, jer porast napetosti otkrivaju receptori, koji su pak povezani s živci, To živci prenijeti podatke o stanju punjenja mjehura u mozak, gdje se nagon za mokrenjem tada pokreće i svjesno percipira.

Fiziološki, razlika između nivoa punjenja mokraćnog mjehura kada započne nagon za mokrenjem i maksimalnog kapaciteta mokraćnog mjehura pruža određenu slobodu, tako da se ne mora odmah mokriti kad započne poriv za mokrenjem. Uz to, na nagon za mokrenjem može se utjecati kod zdrave osobe do te mjere da je moguće zadržati mokraću unatoč punom mjehuru i postojećem nagonu za mokrenjem (kontinencija). Mišići zdjelice a za to su zaslužni i vanjski sfinkterski mišić mokraćnog mjehura (Musculus sphincter urethrae externus), koji se može proizvoljno i svjesno kontrolirati. Pražnjenje mokraćnog mjehura (mikcija) tako se odvija u međusobnom djelovanju između povećanja tlaka u mjehuru i opuštanja zdjelice mišići i vanjski mišić sfinktera mokraćnog mjehura. Ovaj refleks mikcije kontrolira se centralno u mozak i, zbog složene međusobne povezanosti, ima mnogo mogućnosti za poremećaj unutar ove interakcije.