Fizioterapija igra središnju ulogu u liječenju tetiva bicepsa upala. Budući da je upala obično uzrokovana preopterećenjem ili nepravilnim opterećenjem u kombinaciji sa preslabo razvijenom muskulaturom rotatorna manžeta od ramenski zglob, fizioterapija ima za cilj uklanjanje ovih problema. Uz to postoje i razni bol mogućnosti upravljanja tijekom terapije kako bi se pacijentima omogućilo brzo i dugotrajno oslobađanje od njihovih simptoma. Sadržaj terapije uvijek ovisi o individualnoj situaciji pacijenta, kao i o vrsti i opsegu bolesti tetiva bicepsa upala.
Sadržaj fizioterapije
Fizioterapija igra središnju ulogu u konzervativnom liječenju tetiva bicepsa upala. Primarni cilj fizioterapeutskog liječenja je rasteretiti pacijenta od bol i vratiti punu pokretljivost zglobova. Da bi se to postiglo, postoje razni terapijski pristupi koji se mogu uzeti u obzir za liječenje.
Kombinacija nekoliko elemenata često je prilagođena pojedinačnom pacijentu. Za svakog pacijenta izrađuje se individualni plan liječenja koji je posebno prilagođen potrebama pacijenta.
- Hladne aplikacije osiguravaju da bol se ublažava i bori se s upalom.
- Reljef tetive bicepsa kroz ciljano trening snage za mišiće rotatorna manžeta od ramenski zglob.
Kao i istezanje i stabilizacijske vježbe koje povećavaju slobodu kretanja ramenski zglob. Pacijentu se daju vježbe koje se mogu i trebaju izvoditi samostalno nakon završetka terapije kako bi se spriječila ponovna upala.
- Ručna terapija u kojoj se muskulatura u području ramena može olabaviti pomoću različitih tehnika hvata, kao i vježbe pasivne mobilizacije u kojima se rame pomiče bez pomoći pacijenta.
- Poprečno trenje. Ovo je posebna masaža tehnika u kojoj se tetiva bicepsa masira, a da pacijent ne osjeća bol.
Poprečno trenje ima za cilj potaknuti lokalno krv cirkulaciju i indiciran je samo u slučaju upale tetive.
- Ultrazvuk i primjena električne struje za poticanje mišića i promicanje opskrbe hranjivim tvarima u području ramena.
- Primjena klasike trakasti zavoj or kineziotraka za stabilizaciju i rasterećenje tetive bicepsa.
Od upala tetive bicepsa je upala, hladnoća ovdje često ublažava bol. U akutnoj fazi umjerenu prehladu, oko 8-10 stupnjeva, treba primijeniti na rame oko 1-2 minute. Nakon toga slijedi prekid u kojem se tkivo oporavlja od hladnoće.
Krv cirkulacija je povećana, limfa drenaža je omogućena, a zacjeljivanje podržano. Preduga stimulacija hladnoćom može ograničiti ove procese. U liječenju kroničnih ili dugotrajnih upala tetive bicepsa, mogu se koristiti i kratki, nasilni hladni podražaji (npr. ledene lizalice).
U većini slučajeva primjena se odvija naizmjenično s intenzivnim masažama (trenjem) tetive. Hladnoća djeluje anestetički. Čak i ako posuđe suženi jakim hladnim podražajem, dolazi do kompenzacijskog povećanja krv protok nakon toga, takozvana reaktivna hiperemija, koja pogoduje zacjeljivanju.
U principu, hladnoća se uvijek može koristiti ako se smatra ugodnom. Terapija hladom posebno se preporučuje kod akutnih upala, dok se toplina često doživljava kao ugodnija u kroničnim slučajevima. U kontekstu ručnog terapijskog liječenja upala tetive bicepsa, u početku se u akutnom intervalu ne radi puno.
Liječe se moguće blokade kralježnice, koje mogu nadražajem živaca utjecati na tetivu bicepsa, ali samo rame u početku je izostavljeno iz ručne terapije. Kasnije, nakon zacjeljenja ili kirurškog zahvata, pokretljivost ramena može se obnoviti ručnom terapijom za upala tetive bicepsa zajedničkim tehnikama. Da bi to učinio, terapeut se hvata blizu zgloba i pomiče zglob glava ramena u glenoidnoj šupljini lopatica.
To mobilizira zglobne površine i poboljšava funkciju zgloba. Aktivni pokret razvija i održava pacijent koji samostalno vježba. Ručni terapijski tretmani mekog tkiva koriste se uz aktivnu i pasivnu mobilizaciju kako bi se mobiliziralo i podržalo tkivo koje se može zalijepiti. Unatoč svim terapijskim tehnikama, terapijski uspjeh u manualnoj terapiji također ovisi o aktivnoj suradnji pacijenta dugoročno.
Poprečno trenje je a masaža/istezanje tehnika koja je vrlo važna u liječenju tetive. Terapeut stavlja prste na tetivu i vrši relativno jak pritisak u dubini. Zatim lagano povuče tetivu u stranu, zbog čega se lagano rasteže.
Točkasti oblik ponekad može biti vrlo neugodan za pacijenta, stoga se, kao što je gore opisano, nagli kratki hladni podražaj često koristi kao „anestetik“. Poprečno trenje izvodi se tijekom oko 10 minuta s stankama. Područje liječenja i dalje se može osjećati bolno nadraženo sljedeći dan.
Dugoročno gledano, terapija se doživljava kao vrlo ugodna i ublažava bol. Prednost terapije je što se točke bola i problematična područja mogu vrlo precizno liječiti. Kroz poprečno trenje postavlja se podražaj, sličan upali.
To povećava cirkulaciju krvi, privlači stanice imunološki sustav i potiče zacjeljivanje. Poprečno trenje smije se primijeniti samo na meko tkivo (tetive ili mišići). Izvedeno na kosti, upala periost može biti uzrokovano.
Ultrazvuk i elektroterapija može se koristiti i za liječenje tetive i mišiće. To su zvučni valovi različitih frekvencija ili različitih oblika struje koji prolaze kroz tkivo i tamo izazivaju specifičan učinak. U aplikaciji se koriste i izmjenična i istosmjerna struja elektroterapija.
Ovisno o obliku primjene i učestalosti, struje mogu prilično ublažiti bol, poboljšati cirkulaciju krvi ili čak opustiti učinak na mišiće. Ultrazvuk stvara toplinu u tkivu, pretvarač mora ostati u pokretu tijekom cijelog tretmana. Toplina prodire duboko u tkivo, gdje povećava cirkulaciju krvi i opušta mišiće.
Na taj se način mogu liječiti čak i bolne točke u području tetiva. Ako je potrebno, tijekom primjene zvuka ili električne energije može se primijeniti lijek, koji zatim treba uvesti dublje u tkivo. Voltaren (diklofenak) često se koristi.
U tom se kontekstu govori o jontoforeza. Trakasti zavoji mogu se koristiti za upalu tetiva bicepsa. Dok se klasična traka više koristi kao stabilizirajući zavoj, kineziotraka namijenjen je poticanju zacjeljivanja ciljanom primjenom bez imobilizacije zgloba.
Dok je klasična traka obično bijela, Kinesiotape dostupan je u različitim bojama. Boja trake igra važnu ulogu u odabiru, birokracija bi trebala imati stimulativni i zagrijavajući učinak, dok bi plava traka trebala imati opuštajući i rashlađujući učinak. Zelena je s druge strane neutralna boja.
Koji je sustav pravi za pacijenta, tijekom terapije treba razgovarati s terapeutom ili liječnikom.
- Klasična traka se stoga koristi posebno u akutnom području kada se tetiva želi rasteretiti i zaštititi te je indicirana imobilizacija.
- Kinesiotape sustavi za rame i tetivu bicepsa mogu izgledati drugačije i mogu se prilagoditi specifičnim problemima pacijenta. Mehanička iritacija kože namijenjena je promicanju cirkulacije krvi i procesa zacjeljivanja temeljnog tkiva.
Traka također utječe na mišiće. Hipertonični mišići, odnosno mišići koji previše rade, mogu biti opušteni i slabi mišići stimulirani vrpcom. Za Kinesiotape se također kaže da ima blagi olakšavajući, zaštitni učinak.
