Sinonimi
- Primarni karcinom jetrenih stanica
- Hepatocelularni karcinom
- HCC
- Hepatom
Definicija
Jetra Raka (hepatocelularni karcinom) je maligna degeneracija i nekontrolirani rast stanica jetra tkivo. Najčešći uzrok jetra Raka (hepatocelularni karcinom) pripisuje se cirozi jetre. Bolesnici koji boluju od ciroze jetre (spužvasta, vezivno tkivo-infiltrirana struktura jetre s gubitkom funkcije) bilo kao posljedica hepatitis ili prekomjerna konzumacija alkohola znatno povećava rizik od razvoja karcinoma jetrenih stanica (jetre Raka).
80% svih hepatocelularnih karcinoma (rak jetre) dijagnosticira se kao posljedica ciroze jetre. 4% svih pacijenata s cirozom jetre razvije hepatocelularni karcinom. 50% bolesnika s hepatocelularnim karcinomom (rakom jetre) prethodno je imalo hepatitis B, 25% hepatitis C Metabolički poremećaj hemokromatoza kao i bolesnika s ranim djetinjstvo infekcija s HB virusi imaju povećan rizik od razvoja hepatocelularnog karcinoma.
Redoviti unos androgeni (muški spol hormoni) npr. kod bodybuildera također je pokazao povećan rizik od hepatocelularnog karcinoma. Veza između dijabetes mellitus i povećani rizik od raka jetre (hepatocelularni karcinom) također se danas čini izvjesnim. Nedavne studije također su otkrile molekularni mehanizam za koji se vjeruje da je odgovoran za razvoj hepatocelularnog karcinoma (rak jetre).
Dokazano je da je kod 60% pacijenata s karcinomom poremećen takozvani tumor supresorski gen (FHIT). To je mehanizam na genetskoj razini koji bi trebao suzbiti rast tumorskih stanica, a čiji poremećaj dovodi do nekontrolirane diobe stanica putem stvaranja proteina. Ova bi vas tema također mogla zanimati: Završni stadij raka jetre. Za gljivicu Aspergillus flavus, koja raste na žitaricama u vlažnoj klimi, između ostalog, također se kaže da ima učinak na poticanje karcinoma.
Podjela hepatocelularnog karcinoma (oblika raka jetre) temelji se na različitim tipovima rasta: solitarni (pojedinačni), multicentrični (na nekoliko mjesta), difuzno infiltrirajući (rasprostranjeni posvuda i urastaju u njega), histologija i strukturu tkiva, te tzv. TNM klasifikaciju. Ako tumor jetre još nije penetrirao a krv plovilo, bilo bi klasificirano prema T1. Važno je da se radi samo o tumoru.
Ako ih ima nekoliko, ali nisu veći od 5 cm, ili ako već postoji invazija na krv žilnog sustava, ovaj bi stupanj bio klasificiran kao T2. Nekoliko tumora veličine veće od 5 cm ili invazija jetre vena (V. portae) bi se označio kao T3. Svi tumori koji su već infiltrirali susjedne organe ili peritoneum (peritoneum, peritonealni rak) nazvat će se T4.
If limfa čvor metastaze se već nalaze u ili oko jetre, ovaj stadij bi se dodatno klasificirao kao N1 (N=čvor), a ako se u tijelu nađu udaljene metastaze, klasificirao bi se kao M1. Ukratko, ovi su nalazi još jednom podijeljeni u faze. Dakle, stadij I: T1N0M0, stadij II: T2N0M0, stadij III: T3-4N0M1 i stadij IV: svi nalazi s M1.
Postoji i tzv. CLIP rezultat, u kojem se bodovi dodjeljuju od 0-2 u kategorijama Child Pugh (izjava o ograničenju jetre), morfologija tumora, otkrivanje tumorski biljeg alfa-fetoprotein i prisutnost jetre tromboza. Kao i kod svake bolesti, vrlo je važno pitati za pacijenta povijest bolesti (anamneza), koja treba sadržavati vrstu, vrijeme i trajanje simptoma. U mnogim slučajevima dolazi do žutila kože i očiju bolesnika, što bi liječnika trebalo navesti na pomisao na bolest jetre već u trenutku kontakta očima.
Liječnik također treba pitati da li ciroza jetre or hepatitis infekcija je već poznata ili ima li pacijent problema s alkoholom. Pored općeg sistematski pregled, liječnik bi također trebao palpirati područje iznad jetre kako bi ustanovio postoji li povećanje jetre ili je stvarni tumor već vidljiv. Ponekad se događa da slušanje (auskultacija) stetoskopom rezultira patološkim šumom protoka, koji je uzrokovan kompresijom odgovarajućeg krv posuđe or visoki krvni tlak u krvožilnom sustavu jetre uzrokovano cirozom jetre i/ili karcinomom jetre.
Druga važna opcija pregleda je ultrazvuk, s kojim liječnik već u mnogim slučajevima može otkriti tumorsku promjenu. Ovdje se također može izjasniti da li je nalaz primarni karcinom ili tumori kćeri (metastaze) iz drugih organa. Kolor Doppler pregled pomoću tzv ultrazvuk čini protok krvi čistim i pokazuje je li došlo do prekomjernog tlaka u jetrenom sustavu i jesu li promjene koje se nalaze u jetri već opskrbljene krvlju ili su probile krvna žila sustav (vidi klasifikaciju stadija). Kompjuterska tomografija (CT) također se može koristiti naknadno.
An rendgen od grudi ili scintigrafija skeleta treba izvesti kasnije kako bi se isključio primarni tumor negdje drugdje u tijelu. Manja tumorska žarišta (1-2cm) najbolje se mogu otkriti magnetskom rezonancijom na posuđe (MR-Angio). Opća MRI jetre također može biti korisna.
A krvni test eventualno može otkriti proteini koje stvara tumor (tumorski markeri). Takozvani alfa-fetoprotein posebno je povišen u bolesnika s hepatocelularnim karcinomom (rak jetre). Međutim, potraga za tumorskim markerima nije toliko opcija za primarnu dijagnozu koliko za praćenje, pri čemu naglo daljnje povećanje može značiti recidiv tumora ili prijelaz iz ciroze jetre u hepatocelularni karcinom.
U vrijeme postavljanja dijagnoze hepatocelularnog karcinoma (rak jetre), 50% slučajeva pokazuje više tumora u jetri (multilokularni rast), 25% pokazuje tromboza portala vena a 10% pokazuje infiltraciju hepatičnih vena i inferiornih šuplja vena. Nakon dijagnoze hepatocelularnog karcinoma uvijek se mora pretpostaviti da se tumor već proširio na druge organe. Strahuje se od hepatocelularnog karcinoma zbog njegove brze metastaze u mozak, pluća i kosti. Liječnik bi stoga trebao naručiti što je prije moguće i tzv. "određivanje stadija tumora", u kojemu odgovarajućim slikama pregledava najčešće zahvaćene metastatske organe hepatocelularnog karcinoma (Rendgen, CT, scintigrafija).
