Peritonealni rak

Sinonim: Peritonealna karcinomatoza

Uvod

peritonealni Raka najčešće se odnosi na metastazu tumorskih stanica iz drugih tumora u trbušnoj šupljini u peritoneum, Po mogućnosti metastaze iz gušterače, jetra i rak jajnika. U početku se peritonealni karcinom odvija bez simptoma, ali tijekom bolesti često dovodi do zadržavanja vode u trbuhu i bol. U vrlo rijetkim slučajevima stanice peritoneum, kao i sve ostale stanice u tijelu, mogu se degenerirati a da se ne znaju uzroci. Terapija po izboru, osim uklanjanja izvornog tumora i njegovih dijelova peritoneum, je intraperitonealno kemoterapija.

Što je peritoneum i za što se koristi?

Peritoneum je za laike vrlo nepoznat, ali vrlo važan dio našeg tijela. Kao tanka koža zatvara većinu organa naše trbušne šupljine, poput crijeva, jetra i želudac. Činjenica da su ti organi pokriveni peritoneumom izuzetno je važna jer peritoneum stvara tekućinu, trbušnu tekućinu koja služi kao klizni sloj za organe.

Ovaj klizni sloj omogućuje probavnim organima da se vrlo lako kreću jedni protiv drugih tijekom probave i sprječava trljanje crijevnih petlji jedna o drugu. Više informacija o tome možete pronaći ispod peritoneuma. Ova prevlaka stvara svojevrsni ograničeni prostor u trbuhu. Na ovom se mjestu također skuplja povećana peritonealna tekućina koja nastaje, na primjer, tijekom upale, kada bakterija prisutni su u trbuhu ili obično kad postoje jetra šteta.

Taj višak trbušne tekućine naziva se ascites. U ekstremnim slučajevima, nekoliko ga litara može biti prisutno i u trbuhu. Normalne količine tekućine mogu se nadoknaditi peritoneumom, pa se tako tekućina koja se sakupila u trbuhu u obliku limfne tekućine reabsorbira svaki dan.

Tek kad uravnotežiti između proizvodnje i reapsorpcije je poremećen razvija li se ascites. Upravo je ta karakteristika peritoneuma kao sloja koji pokriva sve organe ono što ga čini vrlo osjetljivim na proliferaciju tumorskih stanica organa ugrađenih u njega, jer se kontinuiranim premazom lako mogu proširiti na ostale organe. U vrlo rijetkim slučajevima, stanice peritoneuma, kao i sve ostale stanice, također se mogu nekontrolirano degenerirati i proliferirati.

Samo u vrlo rijetkim slučajevima tumori potječu izravno iz vrlo tankog staničnog sloja peritoneuma, ali tumori iz drugih organa ipak su vrlo česti na peritoneumu i tada se nazivaju peritonealna karcinomatoza. Gotovo svaki tumor koji raste u jednom od ovih organa prije ili kasnije doći će do peritoneuma, proširiti se po njemu i stvoriti peritonealne metastaze. Peritonealni Raka stoga obično nije "prvi" tumor (= primarni tumor), ali nastaje od metastaze raznih drugih (primarnih) tumora. Ponekad primarni tumor uopće nije poznat i prve simptome tada pokreće samo taloženje tumora u obliku peritonealnog karcinoma. Ako je metastaze su metastaze koje koloniziraju peritoneum i dovode do peritoneuma Raka, to su uglavnom metastaze iz tumora kćeri od debelo crijevo Rak, želudac Rak, rak jajnika, rak bubrežnih stanica, rak jetrenih stanica i od ginekoloških (npr. naprednih rak maternice ili karcinom jajnika ili jajovoda) tumori.