Peritonealne metastaze

Sinonimi

  • Peritonealni apscesi
  • Peritonealne file
  • Peritonealne metastaze
  • Metastaze u peritoneumu
  • Metastaze u peritoneumu
  • Peritonealna karcinomatoza
  • Carcinosis peritonei
  • Karcinomatozni peritonitis

Uvod

metastaze su metastaze izvornog tumora (primarnog tumora) koje su izravno ili putem limfnog ili krvotoka dospjele na drugo mjesto u tijelu bolesnika. Ako ove metastaze nalaze se u ili na peritoneum (koža koja oblaže peritonealnu šupljinu i obavija većinu trbušnih organa – na latinskom se naziva peritoneum), oni su peritonealni metastaze. Obično potječu od tumora trbušnih organa i izraz su vrlo uznapredovale bolesti odgovarajućeg Raka. Peritonealne metastaze često su brojne (multiple), opsežne i teško se razlikuju od zdravog okolnog tkiva (difuzne). Česti tumori porijekla peritonealnih metastaza su intestinalni Raka (debelo crijevo ili rektalni karcinom), rak jajnika (karcinom jajnika), želudac rak (karcinom želuca), te u završnoj fazi karcinom gušterače.

Uzroci

U tijeku rastuće degeneracije (mutativna onkogeneza) od Raka stanice, one na kraju gube sposobnost da se vežu za okolne stanice. Kod uznapredovalih karcinoma, pojedinačne stanice ili čak male skupine stanica opetovano se odvajaju od glavne stanične strukture izvornog tumora (primarni tumor). s krv or limfa potoka, ponekad i izravno (per continuitatem), zatim dospijevaju na druga mjesta gdje se zatim naseljavaju.

Ovaj proces se naziva metastaza. Osobito rak crijeva (debelo crijevo or rektalni karcinom), rak jajnika (rak jajnika) i želudac rak (rak želuca) imaju tendenciju metastazirati u peritoneum. Ponekad je zamjetno povećanje opsega abdomena ili nakupljanje trbušne tekućine (ascites), rijetko i tegobe na gastrointestinalnu pasažu.

Često, međutim, peritonealne metastaze ostanu bez ikakvih simptoma, osobito u ranom stadiju, pa se ne očituju manifestacijom znakova bolesti, već dugo ostaju neotkrivene. Osobito kada peritonealne metastaze dosegnu određenu veličinu, mogu stisnuti organe trbušne šupljine. Ako stisnu crijevo, u ekstremnim slučajevima to može dovesti do crijevna opstrukcija (ileus).

Suženje uretera s naknadnim bubreg zamisliva je i gužva. Lokalna upalna reakcija tijela kao odgovor na peritonealne metastaze može povećati propusnost crijeva za vodu; zbog toga se voda skuplja u trbušnoj šupljini. Međutim, ova trbušna vodena bolest (ascites) može se pojaviti i u sklopu brojnih drugih bolesti.

Dijagnoza

Peritonealne metastaze se ne otkrivaju upadljivim promjenama na bolesniku krv a također ih je teško otkriti detaljnim liječničkim pregledom. U najboljem slučaju, ascites (vodanica) može izazvati sumnju. U liječničkom razgovoru (anamnezi) mogu se postaviti simptomi koji se mogu objasniti peritonealnim metastazama.

Do sada se ne može dokazati prisutnost peritonealnih metastaza, jer svi simptomi uzrokovani njima mogu imati i druge uzroke. U najboljem slučaju, poznati (ili na koji se sumnja) primarni tumor koji se rado širi u peritoneum upućuje na sumnju na dijagnozu peritonealnih metastaza. Slikovni postupci kao što su CT i MRI često također ne pomažu, au mnogim slučajevima ne mogu otkriti peritonealne metastaze.

Ako je nalaz radiološke pretrage neuvjerljiv ili čak negativan, sljedeći dijagnostički korak je kirurški zahvat. A tzv laparoskopija, odnosno kirurški zahvat kojim se otvara trbušna šupljina, pruža liječniku mogućnost da na licu mjesta procijeni situaciju i da jasan odgovor na pitanje postoje li metastaze na peritoneju. Same metastaze mogu uzrokovati nespecifične bol u trbuhu ili uopće ne mora biti uočljivo u ranim fazama.

Međutim, metastaze izazivaju brojne popratne simptome u abdomenu koji mogu dovesti do bol. Kako infekcija napreduje, može se razviti bolan osjećaj pritiska u abdomenu. Osim toga, može se stvoriti trbušna tekućina (ascites), što može povećati postojeći osjećaj pritiska i izazvati bol. Ne treba se bojati bol, jer uz adekvatnu njegu liječnika iu najboljem slučaju dodatno palijativnog tima, dovoljno terapija boli može biti zajamčena, što je usklađeno s potrebama pacijenta. Sva trbušna tekućina koja je možda nastala kao posljedica metastaza može se drenirati u maloj operaciji, što može značiti olakšanje za pacijenta.