Definicija
Ako vezivno tkivo više ne može obavljati svoju funkciju potpornog i pridržnog aparata iz određenih razloga ili gubi svoju elastičnost, to se naziva slabost vezivnog tkiva. Ovo je mnogo češće nego što bi se mislilo i uglavnom pogađa ženski spol. Što slabiji vezivno tkivo više ne može podupirati klizanje i pomicanje organa jednih prema drugima, ali je slabost vezivnog tkiva vidljiva i izvana: koža gubi elastičnost, djeluje mlohavije i strije mogu postati vidljivi.
U narodnom jeziku to se također zove "celulit” i može utjecati na žene u vrlo mladoj dobi. Kada postoji unutarnji gubitak snage u vezivno tkivo (osobito gubitak sadržaja čvrstih, kolagenih vlakana), “procesi tonuća” organa (npr. materica) može se dogoditi interno. The krv posuđe zahvaćeni slabijim vezivnim tkivom stvaraju proširenja, koja u ekstremnom slučaju mogu postati vidljiva izvana kao varikozne vene.
Uzroci
Ali kako dolazi do takve slabosti vezivnog tkiva? Općenito, sklonost slabljenju ili slabljenju vezivnog tkiva je genetski uvjetovana. Ovo je osnova genetskog materijala koji kodira za nastanak kolagen vlakna.
S godinama kod svake osobe opada čvrstoća vezivnog tkiva. Hormonski status žene također je odlučujući u određivanju ima li ona jako ili slabo vezivno tkivo. Pošto ženskog spola hormoni estrogena i progesteron igraju važnu ulogu u jačanju vezivnog tkiva, žene su također češće pogođene od muškaraca.
U fazama u kojima hormon uravnotežiti promjene posebno snažno, kao što je tijekom menopauza, kada postoji nagli pad estrogena i progesteron razinama, vezivno tkivo je mnogo osjetljivije i smanjuje mu se čvrstoća. Tako, strije se u tim fazama sve više stvaraju, a mogu ostati vidljivi kao ožiljci do kraja života. Međutim, vezivno tkivo je također osjetljivije i slabije kada postoje jake fluktuacije u hormonskom statusu, npr. trudnoća ili pubertet.
Tako nastaje tzv strije razviti tijekom trudnoća ili strije kod djevojaka u pubertetu koje brzo rastu. Postoji, međutim, nekoliko čimbenika koji neovisno o hormonskom statusu utječu na strukturu vezivnog tkiva. Na primjer, stil života kao što je ekstremno visok udio masti dijeta, ozbiljan pretežak, nedostatak vježbe i pušenje imaju blagotvoran učinak na slabost vezivnog tkiva.
Vezivno tkivo služi za izmjenu tvari unutar organa i tvari se mogu privremeno skladištiti. Ako je ovo međuskladište ispunjeno mnogim toksinima zbog nezdravog dijeta, to može dovesti do prekomjernog zakiseljavanja tkiva i konačno do gubitka funkcije vezivnog tkiva. Budući da redovita tjelovježba i sport imaju detoksikacijski učinak na tijelo, dovoljnom i redovitom tjelovježbom može se suprotstaviti slabosti vezivnog tkiva.
Lijekovi koji uzrokuju takvo prekomjerno zakiseljavanje tkiva također na kraju dovode do gubitka funkcije vezivnog tkiva. Genetski poremećaj koji nije baš čest, ali ipak vrijedan spomena, a koji dovodi do slabosti vezivnog tkiva je urođeni “Marfanov sindrom“. Oboljeli imaju vrlo izraženu slabost vezivnog tkiva.
Stoga imaju ozbiljne probleme s čestim izbočenjem, prenaprezanjem zglobova a uočljivi su po izraženom rastu kostiju. Obično su vrlo velike i imaju duge, tanke prste. Uz izvana vidljive simptome, često imaju i bolesti organa kardiovaskularni sustav i oko.
Međutim, ova je bolest vrlo rijetka i obično je već vidljiva u djetinjstvo zbog simptoma koji se javljaju uz slabost vezivnog tkiva. Budući da vezivno tkivo u ljudskom tijelu mora ispunjavati toliko različitih i važnih zadaća, slabost vezivnog tkiva uočava se različitim simptomima – ovisno o tome koji dio funkcija vezivno tkivo više ne može ispunjavati. Zbog već navedenih uzroka, slabost vezivnog tkiva može dovesti do gubitka čvrstoće kože, a time i do slike “celulit".
Osim toga, mogu nastati strije i strije koje su često vidljive na želudac ili na unutarnjim stranama bedara. Ovi vanjski vidljivi simptomi obično su prvi znakovi slabosti vezivnog tkiva, a mogu ostati i jedini simptomi. U slučaju izražene slabosti vezivnog tkiva, vezivno tkivo na unutarnji organi također može utjecati, što dovodi do daljnjih simptoma.
Na primjer, tzv.pauk vene” na nogama oboljelih postaju sve vidljivije. To su male, površne vene s mnogo grana. U gorim slučajevima, slabost vezivnog tkiva može se vidjeti iu većim venama posuđe na noga. Tamo venski zalisci gube svoju funkciju i krv nakuplja se u površinskim venama jer više ne može pravilno teći natrag u srce preko dubljeg venskog sustava.
Nedostatak tjelovježbe također ima okrepljujući ili blagotvoran učinak na to. Hernija diska (prolaps), koja može dovesti do značajnih bol i ograničenja u kretanju, također može biti simptom slabog vezivnog tkiva. Onda intervertebralni disk može “stršati” iz svog izvornog oblika i, u najgorem slučaju, pritisnuti izlaz živci od leđna moždina, što dovodi do gore navedenih simptoma.
Još jedan simptom slabost vezivnog tkiva može biti tzv.ingvinalna kila” (također se naziva “kila”). U tom slučaju vezivno tkivo trbušne stijenke gubi na čvrstoći i crijevne vijuge mogu se probiti u ingvinalni kanal. Oboljela osoba često pati od teških bol u trbuhu a kada je unutarnji trbušni tlak povećan (npr. izazvan kašljem) hernija postaje palpabilna.
Hernije u dijafragma ili u razini abdomena također su mogući. Ako je slabost vezivnog tkiva jako izražena i zahvaća potporni aparat unutarnji organi, može dovesti do procesa slijeganja nekih organa, sve do prolapsa. Na primjer, materica često je prolabirana.
