Pojam vezivno tkivo slabost opisuje inferiornost vezivnog tkiva u različitim dijelovima tijela. Ovisno o tome koje je tkivo zahvaćeno, javljaju se najrazličitiji simptomi. U svakodnevnoj upotrebi izraz vezivno tkivo slabost je često povezana s celulit (takozvani kora od narandže koža). Međutim, slabost vezivno tkivo može imati ne samo kozmetičke, već ponekad i ozbiljne medicinske posljedice.
Funkcije vezivnog tkiva
Vezivno tkivo nalazi se u cijelom tijelu i ima potpornu funkciju. Osoba normalne težine sastoji se od približno četvrtine do trećine (približno 20 kg) svoje tjelesne težine vezivnog tkiva.
Razlikuju se različite vrste vezivnog tkiva, poput labavog, čvrstog, želatinoznog, spinocelularnog vezivnog tkiva ili masno tkivo. Ovisno o njihovoj lokalizaciji u ljudskom tijelu, nekoliko vrsta vezivnog tkiva obično se nalazi jedna do druge i obavlja različite funkcije. Svim je vrstama zajedničko to što se tkiva sastoje od vrlo malo stanica i, razmjerno, velike količine međustanične mase.
Najvažnije stanice vezivnog tkiva su takozvani fibrociti, koji sintezom različitih tvari određuju svojstva međustaničnog prostora. U međustaničnom prostoru nalazi se mreža vlakana (uglavnom kolagena) koja se sastoje od proteini i štite od vlačnih sila i takozvanih proteoglikana (proteinske molekule s nekoliko ostataka šećera), koji se mogu vezati višestruko od vlastite težine u vodi i tako djelovati kao šok apsorberi. Važni zadaci vezivnog tkiva su održavanje oblika organa i njegova zaštita od oštećenja. Osim toga, vezivno tkivo služi kao važan rezervoar vode i preuzima važne funkcije u obrani od patogena i u staničnom ciklusu.
Uzroci slabosti vezivnog tkiva
Što se vlakna više zatežu (kolagen vlakna) nalaze se u intersticijskoj tvari vezivnog tkiva, što je napetost tkiva veća. Ako se njihov broj ili kvaliteta smanji, to dovodi do takozvane slabosti vezivnog tkiva. Najvažniji čimbenik za razvoj slabosti vezivnog tkiva je genetska predispozicija.
A slabost vezivnog tkiva stoga je obično prirođen, a takvi su simptomi često rašireni u obiteljima oboljelih. Genetskim faktorom se ne može manipulirati niti liječiti, što isključuje uzročno liječenje slabosti vezivnog tkiva. Drugi važan faktor je dob, budući da će se prirođena slabost vezivnog tkiva s godinama uvijek povećavati.
Odlučujuća je i situacija s hormonima. Tijekom trudnoća i menopauza, na primjer, postoje fluktuirajuće koncentracije ženskog spola hormoni (estrogen, progesteron), što čini vezivno tkivo posebno osjetljivim. To je jedan od razloga zašto žene općenito mnogo češće pate od slabosti vezivnog tkiva nego muškarci.
No, osim ovih čimbenika, koji su već uspostavljeni od rođenja, nezdrav način života i određena ponašanja također igraju ulogu u pogoršanju problema. Prije svega, ovdje treba spomenuti nedostatak tjelovježbe, što u mnogim slučajevima dovodi do ranog i povećanog razvoja slabosti vezivnog tkiva. Pušenje, konzumacija alkohola i monotono, s visokim udjelom masti dijeta također smanjuju kvalitetu vezivnog tkiva. Osim toga, uzimanje određenih lijekova (npr kortizon) može dovesti do razvoja slabosti vezivnog tkiva unatoč zdravom načinu života i nedostatku genetske predispozicije. Tijekom trudnoća kao i u slučaju snažnih fluktuacija u težini (npr. u kontekstu dijeta ili poremećaja prehrane), vezivno se tkivo naizmjenično rasteže i otpušta, što se troši i oštećuje njegova čvrsta vlakna te može dovesti do slabosti vezivnog tkiva.
