Xeroderma pigmentosum je nasljedna bolest uzrokovana neispravnim mehanizmima popravljanja DNA popravka tijekom diobe stanica. Ovi nedostaci dovode do povećane osjetljivosti kože na svjetlost (fotosenzibilnost) na UV zrake, preuranjeno starenje kože te izuzetno povećan rizik od kože Raka u mladoj dobi. Osim toga, bolesti živčani sustav a mogu se pojaviti i oči.
Epidemiologija
Xeroderma pigmentosum je vrlo rijetka. U svijetu je frekvencija oko 1: 1. 000.
000, ali u Europi je 1: 125. 000, u Japanu čak 1:40. 000. Većina pacijenata dolazi iz Japana, Njemačke, Sjeverne Afrike, Sjeverne Amerike i Turske. Muškarci i žene su podjednako pogođeni.
Povijest
Xeroderma pigmentosum prvi su put 1870. godine opisali Ferdinand von Hebra (1816. - 1880.), austrijski dermatolog iz Beča, i Moritz Kaposi (1837. - 1902.), mađarski dermatolog također iz Beča. Na XP su govorili u "Udžbeniku kožnih bolesti" objavljenom 1870. godine kao kseroderma ili pergamentna koža i definirali ga kao gubitak tkiva (atrofija) kože. 1882. Kaposi je u publikaciji spomenuo abnormalnosti pigmenta kao važan simptom i stoga je ovoj bolesti dao ime Xeroderma pigmentosum.
Albert Neisser (1855. - 1916.), njemački dermatolog, prvi je 1883. otkrio da su neurološke bolesti povezane i s Xeroderma pigmentosum. Nekoliko godina nakon Neisserovog otkrića, Charles Louis Xavier Arnozan (1852-1928), francuski liječnik, prepoznao je štetni utjecaj svjetlosti i zraka na tok Xeroderma pigmentosum. Godine 1969. JE Cleaver otkrio je uzrok Xeroderma pigmentosum i tako poduzeo prvi korak ka razumijevanju središnje uloge mutacija DNA u Raka. Kao rezultat, bolest je stekla posebno mjesto u povijesti medicine.
Uzroci Xeroderma pigmentosum
Xeroderma pigmentosum je nasljedna bolest koja se nasljeđuje autosomno recesivno, odnosno moraju se spojiti dva neispravna gena, odnosno oba roditelja moraju nositi oštećeni gen kako bi bolest izbila. Izloženost sunčevoj svjetlosti, UVB zračenje više od UVA zračenja, dovodi do promjena u DNA smještenoj u stanicama izloženim suncu.
Osobito se često događa dupliciranje gradivnog bloka DNA, baznog timina, tako da je novi DNA lanac funkcionalno inaktiviran. Obično stanica ima mehanizme za popravak koji ispravljaju pogrešku. Međutim, u Xeroderma pigmentosum ti su mehanizmi smanjeni ili neispravni.
Postoji sedam različitih vrsta XP-a, koji su podijeljeni prema mjestu genskog defekta (AG), i jedna varijanta s različitim genskim defektima: U XP skupinama AG umanjen je ili neispravan mehanizam koji odsijeca drugu bazu timina iz DNA lanac i zamjenjuje ga ispravnom bazom (mehanizam ekscizije). Stoga se zadržavaju dvostruke timinske baze (timinski dimeri), a zatim se potpuno izrezuju neispravnim mehanizmom u nuždi, što dovodi do mutacije lanca DNA, a time i do mutacije tijela. To dovodi do nakupljanja oštećenja DNA i mutacija uzrokovanih UV zrakama, lijekovima ili čak slobodnim radikalima.
