Pojam starenje kože opisuje vrlo složen proces kroz koji ljudska koža prolazi s godinama. Taj se proces uvelike razlikuje od osobe do osobe i povezan je s jedne strane s genetskom predispozicijom, as druge s individualnim rizičnim ponašanjem. Stoga je početak starenja kože također vrlo varijabilan: Dok neki ljudi pokazuju prve znakove starenja već u dobi od 20 godina, drugi ne pokazuju nikakve znakove sve do oko 40. godine. Međutim, budući da je to prirodan razvoj , svatko je pogođen starenjem kože u nekom trenutku (više ili manje i prije ili kasnije).
Uzroci starenja kože
Zapravo, izraz "starenje kože" pomalo dovodi u zabludu. Naravno, strogo govoreći, proces starenja kože počinje odmah po rođenju. Čovjekova koža praktički je podložna stalnim promjenama tijekom cijelog života.
Dojenčad obično ima vrlo nježnu kožu s finim porama, au pubertetu većina prelazi u prilično masnu kožu s velikim porama, što se može primijetiti po prištići, između ostalog. Nakon toga, u mlađoj odrasloj dobi, stanje kože ovisi o individualnoj dispoziciji i može biti masna/masna, suha ili čak mješovita. U jednom trenutku dolazi do prijelaza u stariju, "zrelu" ili čak "zahtjevnu" kožu.
Iako postoji velika varijabilnost s obzirom na vremensku točku kada počinje ova faza starenja kože, općenito se kaže da počinje oko 25. godine života. Koliko brzo koža stari ovisi o unutarnjim (intrinzičnim) i vanjskim ( vanjski) čimbenici. Na unutarnje faktore se ne može utjecati.
Starenje kože prirodan je biološki proces koji počinje u različito vrijeme ovisno o genetskoj predispoziciji i ne može se zaustaviti. Nekoliko je procesa u tijelu koji igraju ulogu u starenju kože. Otprilike od sredine do kasnih 20-ih, brzina diobe stanica se usporava, čak i u koži: dok se kod mlađih ljudi stanice još uvijek dijele otprilike svakih 27 dana, kod starijih se to događa tek otprilike svakih 50. dana.
Kao rezultat toga, sposobnost stanica u koži da se obnavljaju se smanjuje (epidermis ili dermis je od najveće važnosti u kontekstu starenja kože). Glavne komponente dermisa su vezivno tkivo vlakna (napravljena od kolagen, koji tkivo čini stabilnim i rastezljivim te elastin, koji je odgovoran za elastičnost tkiva) i stanice vezivnog tkiva (koje se nazivaju i fibroblasti). Stariji ljudi sada proizvode manje kolagen i elastin, čineći kožu manje elastičnom.
Osim toga, sadržaj vlage u koži znatno opada, što može dovesti do dosadnih bora. Osim toga, i koža i masno tkivo u potkožnom tkivu postaju tanji i time “prozirniji”. Zbog toga su crvene vene ispod kože vidljivije.
Kao broj krv posuđe također smanjuje, smanjuje se opskrba kože hranjivim tvarima i kisikom. Osim toga, koža s godinama proizvodi sve manje masti i više nije u stanju vezati toliko vlage kao prije. Zbog toga koža postaje suša i posljedično osjetljivija.
Još jedna stvar koja je neophodna za razumijevanje starenja kože su hormonalne promjene koje se događaju s godinama. Oni su posebno izraženi kod žena koje prolaze kroz menopauza. Tijekom tog vremena razina ženskog hormona estrogena naglo pada.
To zauzvrat dovodi do siromašnijeg krv cirkulaciju, tanju i bljeđu kožu te gubitak elastičnosti. Kako koža stari, broj pigmentnih stanica u kosa također se smanjuje. Kao rezultat toga, proizvodi se manje pigmenta i sve više dlaka postaje bijelo.
Još jedan znak starenja kože su tzv starosne mrlje (lentigines seniles). To su benigni promjene na koži koje su uzrokovane taloženjem pigmenta u epidermisu i javljaju se uglavnom tamo gdje je redovito izlaganje suncu. Ovo prirodno starenje kože može biti znatno pojačano raznim čimbenicima.
To prvenstveno uključuje UV zračenjetj. sunčeva svjetlost ili svjetlost u solarijima. Kad UV zrake prodru u kožu, dovode do stvaranja tzv. slobodnih radikala. To su čestice kisika koje imaju vrlo visok energetski potencijal te mogu uzrokovati velika oštećenja na koži. Mogu izravno oštetiti ili uništiti DNK kolagen vlakna, proteini ili molekule masti.
Iako koža ima određeni zaštitni sustav (koji se sastoji od vitamini i enzimi), ova zaštita više nije dovoljna, posebno kada je izložena prekomjernom UV zračenje kroz duži vremenski period. Danas se pretpostavlja da je do 80% procesa starenja koji su vidljivi na koži lica uzrokovano UV zračenje! Kroz isti mehanizam, pušenje također ubrzava starenje kože, jer nikotin sadrži i oslobađa više slobodnih radikala.
Stres također može dovesti do ubrzanog starenja kože jer tijelo oslobađa određene hormoni tijekom stresa. Naše prehrambene navike također imaju nezanemarljiv učinak na starenje kože. Kako bi ostala zdrava i čvrsta, koži je potrebno dovoljno vitamini i minerali, čije količine mogu biti manjkave ako dijeta je neuravnotežen ili na dijeti.
Česte dijete ili nedovoljan unos tekućine također mogu značajno smanjiti čvrstoću kože vezivno tkivo. Alkohol također oštećuje kožu. Znatan manjak sna ponekad može pridonijeti starenju kože, vjerojatno i zbog hormonalnih procesa u tijelu.
Obično se starenje kože prvo primijeti po sitnim boricama, koje se često prvo pojavljuju na kutovima očiju, oko usta i/ili na čelu, jer se te regije najčešće i najjače pomiču. Tijekom vremena te se bore razvijaju u duboke bore i pojavljuju se na sve više mjesta, kao što su nos, obrazi i vrat. Osim toga, povećava se sklonost stvaranju podočnjaka, spuštenih kapaka i vidljivih vrećica ispod očiju.
Stara koža je tanja, pa često djeluje vrlo svijetlo, gotovo prozirno, a duboke vene postaju jasno vidljive. Zbog činjenice da koža postaje sve tanja, ona je i mnogo osjetljivija nego prije. Zbog toga ozljede mogu nastati češće.
Kako koža gubi i regenerativnu moć, te ozljede mogu trajati dulje nego kod mlade kože i nije rijetkost da rane zacijele. Sve više dlaka postaje bijelo. Budući da neke dlake u početku još uvijek imaju svoju izvornu boju, cjelokupni izgled obično prvo postane siv, a zatim s vremenom bijel. Stara koža također često sadrži veliki broj starosne mrlje. Obično su plosnate ili tek blago uzdignute, svijetlosmeđe boje i nalaze se uglavnom na području lica, šaka i podlaktica, odnosno tamo gdje je koža više izložena UV zračenju.
