Aminokiselina glutamina (kratice Gln u troslovnom kodu i Q u jednoslovnom kodu) je proteinogena aminokiselina (koristi se za stvaranje proteini) s nenapunjenim bočnim lancem. Jedno je od neutralnih aminokiseline. Samo L-konfiguracija aminokiseline ima biološki učinak u ljudskom tijelu.
Glutamin može proizvesti samo ljudsko tijelo iz aminokiseline glutamat (glutaminska kiselina). Međutim, pod određenim uvjetima, poput metabolizma stres, samosinteza nije dovoljna da zadovolji potražnju. Glutamin je stoga polubitan (uvjetno potreban za život).
Uz to, glutamin se unosi s hranom kao komponenta proteini. Glutamin čini prosječno 8% dijetalnih bjelančevina i najvažnija je aminokiselina u krv plazme i mišićnog tkiva, što čini 20% od ukupnog broja.
Proteini iz hrane se dijele na tripeptide i dipeptide (proteinski lanci koji se sastoje od 3 i 2 aminokiseline, odnosno u slobodne aminokiseline prije apsorpcija (apsorpcija putem crijeva). Ovaj rascjep po određenim enzimi (egzo- i endopeptidaze) započinje u želudac i nastavlja se u tankog crijeva.
Posebni transportni sustavi za apsorpcija of aminokiseline postoje u rubnoj membrani četke sluznica stanice (stanice crijevne sluznice). Besplatni amino kiseline uzima aktivni transporter ovisno o Na +, dok se tri- i dipeptidi transportiraju u H + u enterocite (stanice tankog crijeva) epitelijum). Proteini ljuštenih stanica tankog crijeva sluznica sami su također razbijeni na svoj pojedinačni amino kiseline i reapsorbiran. U enterocitima se tri- i dipeptidi hidroliziraju u slobodne amino kiseline (cijepan reakcijom sa voda) i prevezen u jetra.
Ljudsko tijelo ima ukupni inventar proteina od približno 10 do 11 kg. Skupina slobodnih aminokiselina u krv plazme je oko 100 g. Manje od 1% proteina iz jetra, bubreg i tankog crijeva sluznica je takozvani labilni protein i može se razgraditi bez utjecaja na rad tijela. Proteini u ljudskom tijelu su u dinamičnom stanju nakupljanja i razgradnje (promet proteina) i brzo se prilagođavaju metaboličkoj situaciji. Razgradnja i pregradnja vlastitih proteinskih struktura u tijelu, pored aminokiselina dobavljenih kroz dijeta, značajno doprinosi održavanju aminokiselinskog fonda. Stopa ponovne upotrebe (stopa recikliranja) iz proteolize (razgradnje proteina) endogenih proteina može biti i do 90%.
Promet proteina u tijelu ovisi o prehrambenom stanju i dostupnosti slobodnih aminokiselina. Primjerice, unos 100 g dijetalnih bjelančevina rezultira prometom od cca. 250 do 300 g tjelesnih bjelančevina, pri čemu se pojedine aminokiseline oslobađaju i koriste, na primjer, za svakodnevno obnavljanje stanica crijevne sluznice, mišićni metabolizam ili stvaranje i razgradnju proteina plazme.
Produkti razgradnje metabolizma proteina (metabolizam proteina) su dušik spojevi poput urea, amonijak, mokraćne kiseline i kreatinina a izlučuju se mokraćom. Uz normalan unos proteina, 80 do 85% od ukupnog broja dušik izlučuje se kao urea putem bubrega. To bi odgovaralo oko 80 g proteina dnevno.
Neapsorbirani dijetalni proteini i proteini koji se izlučuju (izlučuju) u lumen crijeva izlučuju se izmetom (stolicom). Ova količina ekvivalentna je približno 10 g proteina dnevno.
