Beta bloker
Beta-blokatori su neophodni, posebno za pacijente sa slabim pumpanjem srce (=zastoj srca) ili za pacijente nakon a srčani napad. Beta-blokatori svoje ime preuzimaju od receptora na srce. Receptori su nešto poput prevoditelja stanica i organa.
Messenger tvari pristaju na njih i uzrokuju unaprijed određene promjene. Takozvani beta-receptori smješteni su, između ostalog, na srce. Oni primaju signale od našeg vegetativnog živčani sustav, ovdje tzv simpatički živčani sustav.
Aktivira se tijekom fizičkog napora i stresa i čini naše tijelo učinkovitijim. Povećava srca u srcu i čini ga snažnijim da kuca. Proširuje bronhijalne cijevi kako bismo mogli bolje disati i inhibira crijevnu aktivnost kako bi pružio što više energije za izvedbu.
Signali živčani sustav primaju i pretvaraju razni receptori / prevoditelji. Razlikuju se alfa i beta receptori (grčki izraz za slova A i B). Alfa receptori se nalaze, između ostalog, na posuđe i uzrokuju suženje, dok se beta receptori uglavnom nalaze na plućima i srcu. Beta blokatori sprječavaju djelovanje simpatičara koji pokreće živčani sustav blokiranjem beta receptora za njegov odašiljač.
Kao rezultat, srce kuca manje brzo i snažno. Ako srce kuca sporije i slabije, manje krv pumpa se u krvožilni sustav i krvni pritisak može pasti. Pored povoljnog učinka na visoki krvni tlak, beta-blokatori također imaju veliku prednost u smanjenju potrošnje kisika u srcu tako što sporije i manje energično kucaju, jer manje posla znači i manju potrošnju energije.
To koristi pacijentima s bolestima koronarne bolesti posuđe (= posude koje opskrbljuju srce i leže oko njega poput vijenca), jer kod ovih bolesnika žile više nisu u stanju transportirati dovoljno krv u srčani mišić zbog kalcifikacije, što rezultira nedostatkom protoka krvi i, posljednje, ali ne najmanje važno, srčanim napadima. Poseban oprez u terapiji beta blokatorima potreban je u bolesnika s astmom ili drugim opstruktivnim sredstvima ment bolesti kao što su KOPB. Budući da se i receptori srca nalaze u sličnoj varijanti na plućima, stimulacija receptora može, pored učinka na srce, također potaknuti i napad daha, jer se dišni putevi sužavaju zbog začepljenja beta receptore.
Stoga su u daljnjem razvoju razvijeni selektivniji beta-blokatori koji u nižim dozama imaju veći učinak na srce nego na pluća, čime obično isključuju ovu komplikaciju. Primjeri ovih takozvanih kardioselektivnih (kardio = srce) beta blokatora su metoprolol i atenolol. Uz napad astme, najvažnije nuspojave svih beta blokatora su debljanje na početku liječenja, poremećaji muške potencije, padovi krv pritisak do cirkulacijskog kolapsa, porast holesterol razine i povećanje rizika od dijabetes bolest.
Dijabetes ili trajno otkucaji srca (= bradikardije) stoga su kontraindikacije protiv uzimanja beta-blokatora. Beta-blokatori se često identificiraju sufiksom "-olol" u imenu aktivne tvari. ACE inhibitori napadaju potpuno drugačiji mehanizam tijela.
ACE inhibitori dobivaju ime po enzimu koji blokiraju na poslu, AC enzim (= konvertirajuća angiotenzin enzimi). Ovaj enzim uzrokuje oslobađanje tvari u tijelu koja sužava krv posuđe, takozvani angiotenzin, koji je poznat kao „vaskularni zatezač“. Budući da je ACE inhibitori blokiraju ovaj AC enzim i tako se stvara manje vazokonstriktivnih tvari, žile ostaju široke i krvni pritisak ne može se previsoko podići.
Budući da učinak ovisi o aktivnosti enzima, učinak ACE inhibitora često je teško predvidjeti. Terapiju stoga treba započeti s malim dozama i pod liječničkim nadzorom. Aktivnost enzima posebno je velika kada diuretici daju se istodobno.
Ovdje će učinak ACE inhibitora biti vrlo jak. Stoga kombiniranu terapiju ovim lijekovima treba započeti samo vrlo pažljivo. Uz ovaj učinak na krvne žile, ACE inhibitori povoljno djeluju i na tijek zastoj srca.
U ovoj pumpajućoj slabosti srca sprječavaju proces preoblikovanja zbog kojeg srce postaje sve neučinkovitije. Česta komplikacija terapije je suha razdražljivost kašalj, koje dobije oko 5-10% liječenih pacijenata. Budući da ovaj fenomen nije ograničen na jednu aktivnu tvar iz skupine ACE inhibitora, promjena aktivne tvari nije poželjna, ali je indiciran potpuni prelazak na drugu klasu antihipertenziva.
U većini slučajeva terapija se tada odabire uz pomoć blokatora AT1. Kožni osipi i otekline, takozvani edemi, bubreg disfunkcija i ozbiljni padovi krvni pritisak mogu se javiti i tijekom liječenja ACE inhibitorima. ACE inhibitori nisu dopušteni u slučajevima bubreg oštećenja, oštećenja srčanih zalistaka ili tijekom trudnoća.
U tim se slučajevima moraju koristiti drugi pripravci. Najpoznatiji članovi skupine ACE inhibitora su kaptopril, izvorna supstanca ACE inhibitora, enalapril, učinkovitiji i dugotrajniji pripravak. Noviji pripravci imaju čak i dulje trajanje djelovanja, pa tako i tri puta dnevno kaptopril i dva puta dnevno od enalapril, potrebna je samo jedna primjena svaki dan. Predstavnici ACE inhibitora mogu se prepoznati po riječi koja završava "-pril" na kraju imena djelatne tvari.
Svi članci iz ove serije:
