Različite klase lijekova
U liječenju se koristi mnogo različitih lijekova visoki krvni tlak. Međutim, ne može se reći da je jedna skupina lijekova uopće najbolja. Ovisno o uzroku, a posebno o daljnjem postojećem Begleiterkrankungenu, mora se odabrati najbolji lijek za pojedini slučaj iz skupine takozvane Antihypertonike. U osnovi se razlikuje: koji se u svakom slučaju temelje na različitim učinkovitim načelima i opisani su u nastavku.
- diuretici
- Beta bloker
- ACE inhibitori
- AT1 blokator
- Blokatori kalcijevih kanala
- Rezervni lijekovi
diuretici
diuretici su lijekovi koji povećavaju izlučivanje vode i soli tijela kroz bubrege. Oni se nazivaju i diuretičkim lijekovima. Zbog povećanog gubitka tekućine, krv volumen u tijelu se smanjuje i, slično modelu vrtnog crijeva, ako malo zatvorite slavinu, tlak u crijevu ili u krvožilnom sustavu tijela sada opada i krvni pritisak Kapi. Dodatni gubitak soli podupire ovaj učinak.
Soli imaju svojstvo vezanja vode na sebe. Ako soli (posebno natrij) se sada gube putem urina, dolazi do dodatnog izlučivanja vode. Međutim, lijekovi za dehidraciju obično se ne koriste sami za liječenje visoki krvni tlak, ali kao kombinacija s drugim aktivnim sastojcima, npr. posebno su prikladni takozvani tiazidi iz skupine dehidrirajućih lijekova.
Djelotvorni su vrlo dugo i srednje jačine, što ih čini vrlo pogodnima za dugotrajnu, umjerenu drenažu. Nažalost, njihova djelotvornost pouzdano se javlja samo s dobrom bubreg funkcija. Pacijenti sa bubreg štete često gube na svojoj učinkovitosti i drugo diuretici mora se koristiti.
Poznati predstavnici tiazida su hidroklorotiazid (HCT) ili xipamid, tvar koja je kemijski srodna tiazidima. Uz svoj isušujući učinak, oni imaju i izravan učinak na krvožilni sustav nakon duljeg razdoblja terapije. To postaje manje osjetljivo na sužavanje živčanih impulsa i tako ostaje prilično opušteno.
Budući da se ovaj učinak javlja samo s kašnjenjem od oko 1-2 tjedna, učinak se može pouzdano procijeniti tek nakon 3-4 tjedna terapije. Nuspojave se rijetko javljaju tijekom liječenja tiazidima. Ako se i dogode, oni uzrokuju mučnina, povraćanje ili nelagoda u probavni trakt.
Većina diuretici također nose rizik od iskakanja iz tijela tjelesne soli uravnotežiti, bubreg je središnji organ regulacije soli u našem tijelu. Natrij, kalij, kalcijum a klorid su najvažnije tvari.
Mnogi diuretici uzrokuju gubitak, posebno kalij, ometajući ovaj osjetljivi sustav. Zbog ovog razloga, kalij razine treba redovito provjeravati. Osobito kod starijih ljudi, ovu kontrolu treba provoditi uzimanjem krv uzorci svakih 7-14 dana na početku.
Uz stabilne koncentracije kalija, ta je kontrola tada dovoljna na mjesečnoj bazi. Bogat kalijem dijeta (npr. orašasti plodovi, kakao, brokula, keleraba, suho voće, banane, ribiz) ili unos tableta kalija često mogu spriječiti prenizak nivo kalija. Ako jači dehidracija nego što se dogodilo kod željenih s tiazidima, također se koriste diuretici petlje poput torasemida.
Njihova se učinkovitost još uvijek daje u slučajevima oštećenog rada bubrega, kada tiazidi već nemaju učinak na bubrege. Petlji diuretici djeluju na jednom mjestu bubrega, Henleovoj petlji, pa otuda i naziv diuretik petlje. Zbog svoje snažne i brze drenaže, posebno su pogodni za iskakanje iz šina krv pritisak na enormno visoke vrijednosti.
Za razliku od tiazida, mnogo je vjerojatnije da će imati nuspojave. Najvažniji su problemi s cirkulacijom, glavobolje i žeđ. Uz to i sol uravnotežiti (= ravnoteža elektrolita) tijela zbog jakog mogu poremetiti više nego drugi diuretici dehidracija a posebno nedostatak kalija (=hipokalijemija) može biti opasno, ne manje važno za srce.
Svi članci iz ove serije:
