Kratak pregled
- Simptomi: smanjeni rast nadlaktične i bedrene kosti u duljini, povećana lubanja, deformacija kralježnice
- Uzroci: Prerano okoštavanje hrskavičnih stanica formiranih u pločama rasta, uslijed čega dolazi do zastoja u rastu duljine.
- Dijagnoza: sumnja na dijagnozu na temelju tipičnih simptoma, potvrđena genetskom analizom
- Liječenje: potrebno samo ako se pojave simptomi, duljina ruku i nogu može se pod određenim okolnostima prilagoditi kirurški
- Prognoza: poremećen rast kosti može dovesti do zdravstvenih problema kao što su bolovi, loše držanje i česte infekcije, očekivani životni vijek je normalan.
Što je ahondroplazija?
Ahondroplazija, također poznata kao hondrodisplazija ili hondrodistrofija, najčešći je uzrok niskog rasta (patuljastog rasta). Sve u svemu, međutim, bolest je vrlo rijetka: zahvaćeno je oko jedno od 25,000 XNUMX novorođenčadi u svijetu. Genetska mutacija može se ili dogoditi spontano ili biti naslijeđena od zaraženog roditelja. Još prije rođenja liječnici mogu otkriti prve znakove bolesti ultrazvučnim pregledom nerođenog djeteta.
Ahondroplazija: simptomi
Kod ahondroplazije su posebno skraćene nadlaktice i bedra, dok trup nije zahvaćen. Kako samo neke kosti rastu ograničeno, proporcije tijela se mijenjaju (neproporcionalno nizak rast). Neke od tipičnih karakteristika ahondroplazije mogu se vidjeti kod djeteta odmah nakon rođenja ili čak tijekom ultrazvučnih pregleda tijekom trudnoće. To uključuje
- dugačak, uzak torzo
- povećana lubanja s visokim čelom
- ravan, udubljen nosni korijen
- široke, kratke ruke s kratkim prstima
- povećan razmak između srednjeg prsta i prstenjaka (ruka s trozupcem)
Najupečatljiviji simptom ljudi s ahondroplazijom je njihov nizak rast. Oboljele žene u prosjeku su visoke između 118 i 130 cm, a muškarci između 125 i 137 cm. Kralježnica također ne raste ravnomjerno kod oboljelih. Zbog toga se torakalna kralježnica više savija prema naprijed (kifoza), a lumbalna kralježnica više prema natrag (šuplja leđa). Kao rezultat toga, oboljeli imaju ispupčen trbuh i gegaju se.
U potkoljenici je unutarnja tibija skraćena u odnosu na vanjsku fibulu. Kao rezultat toga, noge su savijene prema van („pramčane noge“, varus položaj). Mnogi oboljeli imaju bolove u leđima te u zglobovima koljena i kuka zbog promijenjenih anatomskih stanja. Osim toga, češće se razvijaju infekcije srednjeg uha i sinusa.
Osim toga, često postoji nizak krvni tlak (hipotenzija) i sveukupno smanjenje mišićne napetosti (mišićni tonus). Dojenčad s ahondroplazijom često ima pauze u disanju (apneja). Kod dojenčadi motorički razvoj kasni. Međutim, ni inteligencija ni očekivani životni vijek nisu promijenjeni kod ljudi s ahondroplazijom.
Ahondroplazija: uzroci
Izraz ahondroplazija dolazi iz grčkog jezika i znači "nedostatak formiranja hrskavice". U ahondroplaziji, mjesto u genu rasta FGFR-3 (receptor fibroblastičnog faktora rasta) je abnormalno promijenjeno (točkasta mutacija). Gen sadrži upute za izgradnju takozvanog receptora faktora rasta fibroblasta, proteina koji prima i prenosi signale rasta. Zbog mutacije, receptor je trajno aktivan – tj. čak i bez odgovarajućih signala rasta – zbog čega stanice hrskavice u ploči rasta primaju netočne signale rasta.
Kod oko 80 posto ljudi s ahondroplazijom uzrok bolesti je nova (spontana) točkasta mutacija u zametnim stanicama roditelja. Sami roditelji su dakle zdravi. Rizik od takve nove mutacije raste kako dob oca raste. Vrlo je mala vjerojatnost (manje od jedan posto) da će zdravi roditelji imati nekoliko djece s ahondroplazijom.
U preostalih 20 posto gen FGFR-3 već je promijenjen kod jednog ili oba roditelja. Vjerojatnost da će oboljeli roditelj prenijeti abnormalni gen na svoje dijete je 50 posto. Ako i majka i otac imaju ahondroplaziju, šanse za zdravo dijete su 25 posto, a 50 posto za dijete koje također ima ahondroplaziju. Djeca koja naslijede oboljeli gen od oba roditelja (25 posto) nisu sposobna za život.
Ahondroplazija: pregledi i dijagnoza
Ahondroplaziju dijagnosticira liječnik u djetinjstvu na temelju karakterističnih obilježja. Često mogu otkriti skraćeno bedro već u 24. tjednu trudnoće tijekom ultrazvučnog pregleda. Bebe su na dan poroda u prosjeku visoke 47 cm, dakle nešto manje od zdrave djece.
Ako se sumnja na ahondroplaziju, tijekom djetinjstva treba redovito raditi magnetsku rezonancu glave i vrata. Na taj način liječnik može odrediti, na primjer, je li likvorski kanal između glave i vrata dovoljno širok ili je potrebna operacija.
Također snima rast tijela te provjerava položaj nogu i kralježnice. Ako se pojave simptomi poput boli, znakova paralize ili čestih upala, savjetuje se konzultirati stručnjake poput ortopeda, neurologa ili specijaliste za uho, grlo i nos.
Za roditelje čije nerođeno dijete ima sumnju na ahondroplaziju, specijalist humane genetike prava je osoba za kontakt. To vrijedi i za roditelje koji već imaju dijete s tom bolešću. Humani genetičar je specijalist za genetske bolesti. Oni mogu dijagnosticirati ahondroplaziju i započeti potrebne preventivne preglede. Također mogu savjetovati roditelje o planiranju obitelji.
Ahondroplazija: Liječenje
Terapija lijekovima
Djelatna tvar koju je 2021. odobrila Europska agencija za lijekove (EMA) inhibira receptor faktora rasta FGFR-3, koji se trajno aktivira u ahondroplaziji i sprječava normalan rast kostiju. Inhibicija FGFR-3 poboljšava simptome bolesti. U odobrenoj studiji, oboljela djeca u dobi od pet do 18 godina rasla su u prosjeku 1.5 cm više godišnje od neliječene djece.
Produljenje nogu
Ako postoji značajan deformitet noge, to se može ispraviti operacijom. Metoda koja se koristi naziva se distrakcija kalusa. Liječnik reže kost i zatim je fiksira uz pomoć držača (vanjski fiksator) pričvršćenog kroz kožu izvana. Alternativno, liječnik umeće poseban čavao, poznat kao produžni čavao, u šupljinu koštane srži.
Kod svih aparata se odvojeni dijelovi kosti nakon zahvata polako i kontinuirano odmiču jedan od drugog (distrakcija). To uzrokuje stvaranje nove kosti (kalusa) između dva kraja kosti. Potrebno je oko mjesec dana da se formira jedan centimetar strukturirane, čvrste kosti. Tijekom ovog postupka rastu živci i krvne žile. Mišići i tetive, s druge strane, mogu se produžiti samo u ograničenoj mjeri.
Stabilizacija kralježnice
Ako se zbog stenoze spinalnog kanala pojave ograničenja kretanja, paraliza ili jaka bol, potrebno je rasteretiti ukliještene živce. Da bi to učinio, liječnik može kirurški stabilizirati kralježnicu s pločama i vijcima. Ova vrsta operacije obično je popraćena ograničenjima kretanja. Ako živčana tekućina ne može dovoljno otjecati iz glave, moguće ju je odvesti u trbušnu šupljinu putem umjetno stvorenog kanala. Ovo također zahtijeva kirurški zahvat.
Operacije u području uha, nosa i grla
Ako ahondroplazija uzrokuje ponavljane infekcije srednjeg uha ili paranazalnih sinusa, moguće je kirurški poboljšati ventilaciju oba organa. Takve se operacije izvode i na zdravim osobama s ponovljenim infekcijama srednjeg uha i sinusa.
Ahondroplazija: tok bolesti i prognoza
Promijenjeni rast kostiju može dovesti do zdravstvenih ograničenja kao što su česte prehlade, loše držanje, bol, hidrocefalus i paraliza. Redovitim pregledima mogu se otkriti i liječiti u ranoj fazi. Roditelji mogu prenijeti nasljednu bolest na svoju djecu. Stoga se za planiranje obitelji preporučuje genetsko savjetovanje. Osobe s ahondroplazijom imaju normalnu inteligenciju i normalan životni vijek.
