Razni testovi vilica koriste se za otkrivanje funkcionalnog oštećenja perifernih uređaja živci te prepoznati i razlikovati probleme sa sluhom prema provodnim i senzorineuralnim poremećajima. Medicinske ordinacije obično koriste specijaliziranu vilicu za podešavanje koja vibrira na 128 herca za testove sluha i na polovici frekvencije, 64 herca, za testove vibracija živci s malim utezima.
Što je test vilice?
Ispitivanja vilicama koriste se na određenim točkama na tijelu za testiranje funkcije perifernih uređaja živci te utvrditi je li oštećen sluh. Testovi s vilicama koriste se u određenim točkama na tijelu za testiranje funkcije perifernih živaca i otkrivanje oštećenja sluha. Različita ispitivanja vilice mogu se koristiti za razlikovanje provodnih i senzorineuralnih problema. Problemi s provođenjem zvuka utječu na mehanički dio slušnog organa, tj. Vanjsko uho (pinna i vanjsko slušni kanal) s bubna opna a srednje uho s mehaničko-akustičnim prijenosom zvučnih valova na pužnicu. U pužnici u unutarnjem uhu dolazni zvučni valovi pretvaraju se pomoću kosa stanice u električne živčane signale, koje slušni živac (vestibulokohlearni živac) prenosi u središnji živčani sustav (CNS). Smanjen sluh zbog problema pretvorbe, prijenosa ili obrade zvučnih podražaja, odnosno električno-živčanog dijela slušnog organa, poremećaji su percepcije zvuka. Dostupna su tri različita ispitivanja sluha vilice koja se lako izvode za razlikovanje poremećaja provođenja zvuka od poremećaja percepcije zvuka. Ispitivanja sluha izvode se takozvanom vilicom Rydel i Seiffer na 128 Hz. Neurološki testovi vilica za provjeru funkcionalnosti perifernih živaca iskorištavaju činjenicu da određena vrsta brzo prilagođavajućih i posebno vibracijski odgovornih mehanoreceptora u koža, Vater-Pacinijeva tijela, vrlo osjetljivo odražavaju probleme s provođenjem živaca. Poput testova sluha, i neurološki testovi vibracija provode se pomoću Reidel i Seiffer ugaone vilice, ali s vibracijama prepolovljenim na 64 Hz u odnosu na testove sluha. Na stabljici ugaone vilice može se očitati skala od 0 - 8 za određivanje snaga na kojem se percipiraju vibracije.
Funkcija, učinak i ciljevi
Ispitivanja vibracija s ugaonom vilicom Rydel i Seiffer koriste se za rano otkrivanje bilo kojih neuropatija koje mogu biti prisutne zbog već postojećih stanja kao što su dijabetes ili autoimune bolesti Multipla skleroza (MS). Funkcionalno oštećenje živaca uzrokovano kemoterapija, lijekovi ili kronično alkohol zlostavljanje se također može testirati. Lezije određenih živaca zbog uklještenja (sindrom karpalnog tunela), hernija diskova i slično ili zbog ozljede također su područja primjene testova vibracija. Ispitivanja vibracijama također se mogu koristiti za donošenje zaključaka o funkcionalnim kvarovima određenih regija u mozak, na primjer nakon a udar ili kraniocerebralna trauma. Za laka izvođenja ugađanja ili ispitivanja vibracija koriste se ugaone vilice Rydel i Seiffer sa brzinom vibracija od 64 Hz. Brzina vibracija nalazi se unutar spektra odgovora Vater-Pacinijevih stanica, koji se obično nalaze u koža a posebno su osjetljive osjetne stanice koje pripadaju klasi brzo prilagođavajućih mehanoreceptora. Tipične točke za ispitivanje osjećaja vibracija su vanjska i unutarnja gležanj stopala, na tibiji ispod štitnjak na mjestu pričvršćivanja bedro mišići, na iliac greben i na sternum. Specijalizirana vilica za podešavanje omogućuje određivanje (subjektivnog) praga osjeta vibracija na skali od 0 do 8, pri čemu 8 predstavlja najnižu snaga. Testovi vibracija koji otkrivaju patološke vrijednosti na određenim dijelovima tijela moraju se dodatno pojasniti drugim dijagnostičkim postupcima za provjeru i diferenciranijom izjavom. Za relativno jednostavne testove sluha dostupne su tri različite metode, Weber, Rinne i Gellé testovi. U Weberovom testu udara se viljuška i noga čvrsto drži u sredini lobanja (kruna). Zvuk se prenosi na lobanja kosti i doživljava se podjednako snažno u oba uha normalne osobe koja čuje. Ako se zvuk jače opaža u jednom uhu, to ukazuje na jednostrani poremećaj provođenja zvuka u uhu s kojim se zvuk kosti bolje opaža ili postoji zvuk problem recepcije u drugom uhu. Sljedeći test oluka zatim daje jasnoću o tipu gubitak sluha je zapravo prisutan. Vibracijska vilica se drži na koštanom procesu iza ušne školjke. Kad pacijent više ne osjeća prigušeni zvuk, tiho vibrirajuća vilica za podešavanje drži se ispred ušiju. Ako pacijent sada ponovno čuje zvuk kroz provod zraka kroz vanjski slušni kanal, ali istodobno pati od smanjenog sluha, nalazi ukazuju na poremećaj percepcije zvuka. Ako se sumnja da pacijent ima otoskleroza, kalcifikacija koščica u srednje uho, sumnja se može potvrditi ili opovrgnuti Gelléovim testom. Kao i u Rinneovom testu, ugaona vilica se drži na koštanom procesu iza ušne školjke i istovremeno na vanjskoj slušni kanal je zatvoren i stvara se blagi pozitivni tlak koji malo ukrućuje osikularni lanac i privremeno smanjuje sluh. Ako zvuk ugaone vilice zvuči mekše nakon pojačanog pritiska, vodljivost zvuka u području osikularnog lanca je u redu. Ako je volumen se ne promijeni, ovo se može uzeti kao potvrda sumnje otoskleroza.
Rizici, nuspojave i opasnosti
Svi testovi i eksperimenti izvedeni s Rydel i Seiffer Tuning Vilicom u neurologiji ili sluhu su neinvazivni i nisu povezani s administraciju bilo kojih lijekova ili drugih kemikalija. Stoga ispitivanja i eksperimenti ne uključuju nikakve opasnosti, rizike ili nuspojave, a štoviše, lako se izvode. Rizik od pogrešnog tumačenja rezultata također je vrlo nizak. U slučaju dvojbe mogu se koristiti daljnji dijagnostički postupci za pojašnjavanje rezultata. Prilikom ispitivanja neuronskih problema, mjerenja na istim tjelesnim točkama treba ponoviti nekoliko puta kako bi se osiguralo da nema klizanja u jednom ili drugom smjeru.
