Definicija i svojstva
Primjena ili primjena lijeka odnosi se na njegovu upotrebu na tijelu. Oblici doziranja (oblici lijekova) koji se koriste u tu svrhu sastoje se od aktivnih sastojaka i pomoćnih tvari. To uključuje, na primjer, tablete, kapsule, rješenja, sirupi, injekcije, kreme, masti, kapi za oči, kapi za uši, i čepići. Droge mogu biti tekući, polukruti, čvrsti i plinoviti. Primjenjuju se različitim načinima primjene, za koje su utvrđeni definirani tehnički pojmovi:
- Intramuskularno: u mišić, npr cjepiva.
- Intravenski: u a venanpr. injekcije, infuzijama.
- Nos, intranazalno: u nosna šupljina, npr nazalni sprejevi.
- Oralno, peroralno, enteralno: putem usta u probavni trakt, obično sa apsorpcijanpr. tablete
- Parenteralno: zaobilaženje probavni traktnpr. injekcije.
- Rektalno: u rektum, npr. čepići.
- Potkožno: u potkožno tkivo, npr inzulini.
- Podjezično: ispod jezik u krvotok, npr. sublingvalno tablete.
- Transdermalno: kroz koža u krvotok, npr transdermalni flasteri.
U lokalnoj primjeni, aktivni sastojak daje se lokalno, na primjer s kremom ili kapi za oči. To je za razliku od sistemske primjene, u kojoj je lijek izložen čitavom organizmu. Tako, na primjer, kada se tableta uzima ili ubrizgava u vena. Općenito se lokalna primjena bolje podnosi i rjeđa štetni učinci jesu za očekivati. Lijek koji se primjenjuje lokalno može također razviti sistemske učinke i nuspojave pod određenim okolnostima. Na primjer, migrena droga sumatriptan također se daje u obliku a sprej za nos. Brzo prelazi u krvotok putem nosna sluznica. Oblici doziranja razlikuju se u početak djelovanja zbog različitih stopa apsorpcija. Dok se lijek distribuira u Cirkulacija u roku od nekoliko minuta nakon injekcije, peroralnom putu treba između 30 minuta i 2 sata da se postigne maksimum u plazmi koncentracija.
