Definicija
Bubnjić, također nazvan bubna opna (Membrana tympani), važan je dio zvukovodnog aparata ljudsko uho i tvori granicu između vanjskog slušni kanal a srednje uho.
Anatomija
Okrugli do uzdužni ovalni bubnjić mjeri oko 9-11 mm u svom najduljem promjeru i debeo je samo 0.1 mm. Njegov najveći dio, pars tensa, proteže se vlaknastim vlaknima hrskavica prsten, koji je zauzvrat stopljen s kostiju slušni kanal. Međutim, bubnjić ne čini zategnutu i ravnu opnu, već svojevrsni lijevak čija je najniža točka stopljena s vrhom drške čekića.
To je čak izvana vidljivo kroz tanki bubnjić. Kada zvučni valovi udare u ovaj lijevak, on se postavlja u vibraciju i prenosi zvuk preko koštica (čekića, nakovnja i stapesa) na unutarnje uho. Taj postupak višestruko pojačava zvuk.
Kad se gleda kroz otoskop, bubnjić postaje vidljiv kao sjajna površina i pokazuje karakterističan svjetlosni refleks. Njegova se boja često opisuje kao siva ili biserna. Bubnjić je vrlo osjetljiv organ. Dodiri se često osjećaju bolno, a mogu čak biti i popraćeni mučnina i nesvjestica. Za to su odgovorne razne grane trigeminalni živac a vagusni živac, koji osjetljivo inerviraju bubnjić.
Funkcija bubnjića
Bubnjić je tanka opna sastavljena od tri sloja koja je stegnuta u ušni kanal. Odvaja se vanjsko uho kanal od srednje uho. Tako štiti osjetljivo srednje i unutarnje uho od prljavštine i sprječava mikroorganizme kao što su bakterija i virusi od ulaska.
Međutim, njegova je daleko važnija funkcija prijenos zvučnih valova. Kad nam zvučni valovi udare u uho, uhvate ih ušna školjka a prenosi se na bubnjić putem lijevakastog vanjskog ušnog kanala. Bubnjić je otprilike veličine kovanice od jednog centa kod odraslih.
Zvučni valovi tada uzrokuju vibriranje bubnjića, što se pak prenosi na koščice u srednje uho. Bubnjić je izravno povezan s prvom kosti osikularnog lanca, čekićem. S druge strane, kosti su povezane s takozvanim ovalnim prozorom.
Ovo je također opna, ali višestruko manja od bubnjića. Razlika u veličini između bubnjića i ovalnog prozora povećava zvučni pritisak. Osim toga, svladava se daljnja prepreka na putu zvuka.
Do bubnjića se zvuk pomiče u zraku. Unutarnje uho, s druge strane, koja aktivno obrađuje zvuk i prenosi informacije na mozak, sadrži tekućinu. Taj prijelaz između zraka i tekućine premošćuju bubnjić i koštunice.
Bez koštunja bubnjić ne može obavljati svoju funkciju odašiljača i pojačala zvuka i obrnuto. Tijekom otoskopije, odnosno pregleda uha posebnim svjetlosnim zrcalom, bubnjić se može gledati izvana i tako se mogu izvući određeni zaključci o njegovoj funkcionalnosti. Obično se na bubnjiću pojavi mali svjetlosni refleks, uzrokovan svjetlom na otoskopu. Ako to nedostaje, znači da je bubnjić ozlijeđen ili je na neki drugi način izgubio elastičnost, na primjer zbog infekcije. Oboje se obično manifestiraju u obliku gubitak sluha.
