Opći učinak psihotropnih lijekova
Sve u svemu, postoji vrlo širok raspon različitih psihotropni lijekovi, što vrlo otežava pronalaženje općeg načina djelovanja. Međutim, može se konstatirati da svi psihotropni lijekovi djelovati na mozak na različite načine. Ovdje osiguravaju da se različite tvari za prijenos (neurotransmiteri) ili povećavaju ili smanjuju u mozak.
Na taj se način različite datoteke prenose u mozak ili se potiskuje, ovisno o željenom učinku. Ostalo psihotropni lijekovi blokiraju različite receptore u mozgu tako da se nikakve informacije ne mogu proslijediti, drugi stimuliraju receptor tako da se dogodi protok informacija. Učinak psihotropnih lijekova je stoga vrlo raznolik i vrlo složen, zbog čega se to može odnositi i na njihove nuspojave.
Psihotropni lijekovi koji se koriste za liječenje depresija poznati su i kao antidepresivi. Ti su lijekovi namijenjeni olakšavanju raspoloženja pacijenta i sprječavanju preuzimanja negativnih misli. Antidepresivi se ne koriste samo za liječenje depresija, ali su psihotropni lijekovi za koje se također može koristiti napadi panike, općenito poremećaji anksioznosti, poremećaji prehrane poput anoreksija, kronično bol, poremećaji spavanja ili opsesivno-kompulzivni poremećaji. Stoga je područje primjene ovih psihotropnih lijekova vrlo široko.
Klase lijekova također su vrlo varijabilne. Ukupno postoji mnogo psihotropnih lijekova koji se mogu koristiti kao antidepresivi. Tu spadaju skupina tricikličkih antidepresiva, selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja, kao što su serotonina inhibitori ponovne pohrane ili inhibitori ponovne pohrane serotonina noradrenalina, inhibitori monoaminooksidaze, serotonin i melatonin agonisti kao i razni biljni lijekovi ili lijekovi za akutno liječenje.
Sve u svemu, postoji mnogo različitih psihotropnih lijekova koji se mogu koristiti kao antidepresivi za razne poremećaje, a koji se ponekad uvelike razlikuju u načinu djelovanja. Zbog ovih različitih načina djelovanja, međutim, moguće je pronaći pravi psihotropni lijek za gotovo svakog pacijenta. Postoje razni psihotropni lijekovi za koje se mogu koristiti poremećaji anksioznosti a ponekad i kod poremećaja spavanja.
Ti takozvani sredstva za smirenje osiguravaju da pacijent osjeća manje anksioznosti, tj. Imaju anksiolitički učinak. Zbog toga se ti psihotropni lijekovi ponekad nazivaju i anksioliticima. Uz ovaj učinak ublažavanja tjeskobe, oni također osiguravaju da pacijent postane opušteniji (sedativ).
Najčešće korišteni anksiolitici su tzv benzodiazepini. Ovi psihotropni lijekovi su lijekovi koji uvelike ublažavaju tjeskobu, potiču san i pomažu pacijentu da se opusti. Međutim, budući da ti psihotropni lijekovi ponekad mogu izazvati veliku ovisnost, treba ih uzimati samo pod strogim medicinskim nadzorom.
Ipak, benzodiazepini nude najbolji učinak, pa je u nekim slučajevima njihova upotreba ključna, unatoč njihovoj mogućnosti ovisnosti. Međutim, postoje i drugi psihotropni lijekovi koji također mogu ublažiti tjeskobu. Uključuju ne-benzodiazepinske tablete za smirenje, neke antidepresive i neke neuroleptici.
U nekim se slučajevima mogu primijeniti i beta-blokatori. To nisu psihotropni lijekovi, već "normalni" lijekovi koji se također koriste u bolesnika s srce bolest. Postoji nekoliko različitih psihotropnih lijekova koji se mogu koristiti za psihoze.
Ova skupina lijekova se također naziva neuroleptici, To neuroleptici ili antipsihotici su psihotropni lijekovi kojima je cilj osigurati da pacijent ne zaboravi što je stvarnost i da tu stvarnost ne izgubi iz vida. Pored ovog učinka, neuroleptici imaju i sedativni učinak, što pacijenta čini mirnijim i stoga bolje sposobnim razlikovati stvarnost od fikcije.
Zbog ovih učinaka ovi psihotropni lijekovi mogu se koristiti za prevenciju halucinacije ili kako bi se izbjegle zablude. Stoga su neuroleptici posebno često korišteni psihotropni lijekovi u bolesnika s shizofrenija or manija. Međutim, zbog ponekad snažnog sedativnog učinka, neuroleptici se koriste sve više i više.
U međuvremenu, ti psihotropni lijekovi također se prepisuju pacijentima s demencija, Touretteov sindrom, depresija, djeca sa ADHD, autizam i opsesivno-kompulzivni poremećaj. Danas se u tu svrhu uglavnom koriste atipični neuroleptici, koji imaju manje nuspojava od tipičnih ili klasičnih neuroleptika, što može uzrokovati kod pacijenta razvoj nuspojava sličnih Parkinsonovim simptomima. Općenito, ti psihotropni lijekovi su lijekovi koje treba davati pod strogim medicinskim nadzorom i zatvoriti praćenje jer nuspojave mogu biti vrlo visoke.
Ipak, psihotropni lijekovi mogu pomoći pacijentu da vodi normalan život bez halucinacije i zablude. Stoga je precizna analiza rizika i koristi uvijek presudna. Postoji nekoliko različitih psihotropnih lijekova koji se mogu koristiti za poremećaje spavanja.
Ovi psihotropni lijekovi propisani su pacijentima koji ili imaju poteškoća s uspavanjem ili pacijentima koji se probude noću i uopće ne mogu prespavati noć. Ti psihotropni lijekovi se nazivaju tablete za spavanje (hipnotički). Uz svakodnevnu upotrebu, ti se psihotropni lijekovi ponekad koriste i za spavanje pacijenta tijekom operacije.
U ovom slučaju su pozvani narkotici jer su vrlo jaki tablete za spavanje. Najčešće korišteni psihotropni lijekovi su benzodiazepini, iako ponekad postoji velika mogućnost ovisnosti. Postoje i takozvani ne-benzodiazepinski agonisti i barbiturati. Pored ovih psihotropnih lijekova, postoje i neki biljni sastojci tablete za spavanje kao i antialergijski lijekovi kao što su antihistaminici.
Općenito, pacijent bi uvijek trebao pokušati prvo doći do biljnih sredstava za spavanje ili uz pomoć analize sna u laboratoriju za spavanje, njegovo ponašanje spavanja uhvatiti kako bi ga stigao, inače dolazi do navikavanja na sredstvo spavanja koje dolazi, što dovodi do toga opet na činjenicu da se ponašanje pacijenta u snu opet pogoršava. Do danas, demencija je slabo istražena bolest za koju još nema lijeka. Ipak, postoje razni psihotropni lijekovi koji mogu usporiti tijek demencija i na taj način pomoći pacijentu pružiti nekoliko godina života.
Psihotropni lijek koji se koristi za demenciju naziva se lijekom protiv demencije. Razlikuju se takozvani inhibitori acetilkolinesteraze i antagonisti NMDA. Oba lijeka osiguravaju da više neurotransmiter acetilkolin ostaje u aktivnoj zoni (sinaptičke pukotine) živčanih stanica.
Kao rezultat, povećana količina acetilkolin ostaje dulje vrijeme, što se normalno dodatno smanjuje u bolesnika s demencijom. Kao rezultat ovog procesa, živčane stanice mogu se češće uzbuđivati i pacijent pamti više stvari dulje nego bez lijekova. Međutim, ti psihotropni lijekovi ne mogu utjecati na tijek bolesti i ne mogu izliječiti pacijenta od demencije.
Za neke pacijente može biti korisno primiti stabilizator raspoloženja (fazna profilaksa) kako bi se izbjeglo ponavljanje mentalna bolest. Ovi psihotropni lijekovi su lijekovi koji se uglavnom koriste u bolesnika s ponovljenom (ponavljajućom) depresijom ili u bolesnika s bipolarnim poremećajem. Stabilizator raspoloženja pomaže pacijentu da učvrsti osnovno raspoloženje i da više puta ne prelazi u tešku depresiju ili ozbiljne manične faze.
Psihotropni lijekovi su litij soli, karbamazepin, valproična kiselina i lamotrigin. Postoje razni psihotropni lijekovi koji se koriste za ponovno pokretanje pacijenta, odnosno za njegovo stimuliranje. Kolokvijalno se ti psihotropni lijekovi nazivaju i gornjim jer osiguravaju da je pacijent ponovno dobro raspoložen i aktivan (gore), a ne loše volje i umoran (dolje).
Ovakve psihotropne droge često se koriste kao droge, na primjer da bi duže ostali budni na poslu ili da bi bez problema mogli zabavljati se cijelu noć. Tu spadaju derivati amfetamina, katinoni, entaktogeni, kao i derivati ksantina i piperazina. Budući da ti psihotropni lijekovi ponekad imaju vrlo visok potencijal ovisnosti, treba ih uzimati samo pod strogim liječničkim nadzorom.
Ako pacijent pati od ovisničkog poremećaja, kao što je ovisnost o alkoholu, često je teško izbaciti pacijenta iz droge. Kao potpora povlačenju postoji psihotropni lijek Klometiazol. Međutim, ovaj se psihotropni lijek koristi samo kada je pacijent u bolnici radi povlačenja iz bolnice, a simptome odvikavanja povezane s alkoholom treba izbjegavati.
Ako, s druge strane, povlačenje alkohola odvija se u klinici za rehabilitaciju ili ambulantno kod kuće, pacijent ne treba uzimati nikakve psihotropne lijekove. Pacijenti koji boluju od Parkinsonove bolesti trebaju psihotropne lijekove kako bi umanjili simptome bolesti i kako bi mogli voditi normalan život. Međutim, važno je znati da, iako se simptomi bolesti mogu liječiti, izlječenje nije moguće.
Međutim, za ublažavanje simptoma postoje različiti psihotropni lijekovi, poput L-DOPA, dopamin agonisti, COMT inhibitori ili MAO-B inhibitori. Svi ti psihotropni lijekovi trebali bi uzrokovati da pacijent ima više i prije svega postojanije dopamin u njegovom krv a posebno u moždanim stanicama. Budući da Parkinsonova bolest uzrokuje niske i nadasve vrlo fluktuirajuće dopamin i to dovodi do tipičnih simptoma, psihotropni lijekovi, zbog svog stabilizacijskog učinka na dopamin, mogu dovesti do toga da pacijent ima manje simptoma kao što su drhtanje ili slično.
Sveukupno se pretpostavlja da je svaki treći Nijemac već imao a mentalna bolest fazu svog života u kojoj je upotreba psihotropnih lijekova mogla biti korisna. Studija se poziva na činjenicu da je svaki treći Nijemac već imao problem ovisnosti, depresije ili psihoza i stoga su mogli biti podržani psihotropnim lijekovima. Međutim, ne uzima svaki od tih pacijenata psihotropne lijekove, a neki pacijenti uspiju prevladati svoj mentalni poremećaj čak i bez psihotropnih lijekova.
