Skrbništvo – razlozi
U Njemačkoj je 1992. godine skrbništvo kao pravna skrb za dobrobit dotične osobe zamijenilo dotadašnje skrbništvo i skrbništvo za invaliditet. Prednost skrbništva je u tome što osoba pod skrbništvom ima više prava, a skrbnik ima veću kontrolu. Osim toga, direktiva o skrbi ne mora biti sveobuhvatna, već se može odnositi samo na određena područja.
Preduvjet za skrbništvo je objektivna potreba za pomoći i podrškom. Može se uspostaviti samo ako dotična osoba više ne može voditi svoje poslove bez pomoći. Razlozi za to mogu biti duševne bolesti, urođene mentalne, tjelesne ili psihičke smetnje. Primjer mentalnog invaliditeta je mentalno pogoršanje kod pacijenata s demencijom.
Različiti propisi u Austriji i Švicarskoj
Zastupanje odraslih treba se odnositi samo na ona područja gdje je to apsolutno neophodno. Kako bi se to osiguralo, od 1. srpnja 2018. postoje četiri oblika (ili razine) zastupljenosti odraslih:
- Opunomoćenik za zdravstvenu skrb: s opunomoćenikom za zdravstvenu skrb svatko tko je u potpunosti sposoban donositi odluke može točno odrediti tko može djelovati u njegovo ime u budućnosti ako to više ne bude mogao sam činiti. Također možete imenovati različite ovlaštene predstavnike za različita područja vašeg života. S opunomoćenikom za zdravstvenu skrb možete stoga zadržati najveću moguću samoodređenost u fazama u kojima više ne možete sami donositi odluke. Više o tome možete pročitati ovdje.
- Izabrani punoljetni predstavnik: Ako netko nije izvršio odredbe putem opunomoćenika za zdravstvenu skrb, ponekad je još uvijek moguće da ljudi koji više nisu u potpunosti sposobni djelovati za sebe imenuju izabranog punoljetnog predstavnika.
- zakonsko zastupanje odrasle osobe: od srpnja 2018. ovo je zamijenilo "ovlast zastupanja najbliže rodbine" i opcija je ako nije stvorena opunomoćenica za zdravstvenu skrb i "izabrano zastupanje odrasle osobe" nije moguće.
- Sudsko zastupanje odrasle osobe: Ovo zamjenjuje prijašnje "skrbništvo" i može se razmotriti ako ne postoji punomoć i nije moguće drugo zastupanje odrasle osobe (izabrano ili zakonski).
Na primjer, KESB može odrediti skrbništvo ako netko više nije u stanju sam brinuti o važnim stvarima. Drugim riječima, imenuje se skrbnik i točno se određuje za koja područja života osobe (npr. stanovanje, novac, zdravlje) je odgovorna i koje mogućnosti ima. Sukladno tome, postoje različite vrste skrbništva.
Na primjer, u slučaju popratnog skrbništva, skrbnik dotičnoj osobi nudi samo savjete niskog praga i podršku – ali dotična osoba ostaje sama odgovorna za sve stvari. U slučaju zastupničke pomoći, s druge strane, savjetnik može sklapati ugovore i obavljati transakcije u ime dotične osobe. U slučaju participativnog skrbništva, dotična osoba i skrbnik mogu donositi odluke (kao što je sklapanje ugovora) samo uz međusobni pristanak.
Predlaganje starateljstva
U Njemačkoj svatko može nadležnom lokalnom sudu (sud za skrbništvo) podnijeti zahtjev za skrbništvo ako postoji opravdana sumnja da se on ili neka druga osoba više ne može nositi sa svakodnevnim životom bez pravne i organizacijske pomoći.
Skrbnički sud mora ispitati ovaj zahtjev i imenovati vještaka. Riječ je o djelatnicima suda koji posjećuju dotične osobe u njihovoj životnoj sredini i liječnicima koji dokumentiraju njihovo zdravstveno stanje.
Ako se smatra da dotična osoba nije u stanju adekvatno zastupati svoje interese, imenuje se skrbnik ad litem za vrijeme trajanja sudskog postupka. To može biti osoba od povjerenja dotične osobe, odvjetnik ili zaposlenik vlasti i udruga za skrb.
Sudsko ročište
O potrebi skrbništva i postavljanju skrbnika odlučuje sudac. On prima sva vještačenja i mora stvoriti osobni dojam o dotičnoj osobi. Da bi to učinio, on osobno posjećuje dotičnu osobu u bolnici, domu za starije ili kod kuće. Međutim, dotična osoba također može odbiti saslušanje u privatnom okruženju. Ročište se zatim održava na sudu.
Na posljednjem sastanku sudac objašnjava osobi o kojoj se skrbi kako će odlučiti.
Tko postaje skrbnik?
Ako sudu nije poznata osoba od povjerenja koja je voljna preuzeti skrb, postavlja se profesionalni skrbnik. To mogu biti socijalni radnici ili odvjetnici koji žive od zastupanja i brige za veliku skupinu ljudi o kojima skrbe. Profesionalni njegovatelji obično primaju paušalnu naknadu. Za skrbnika se može imenovati udruga za skrb ili tijelo javne vlasti samo ako pojedinac nije u mogućnosti pružiti skrb.
Opseg skrbi
Skrbništvo se postavlja samo za one poslove koje dotična osoba ne može samostalno obavljati. Ovisno o sposobnostima osobe postavlja se cjelovito skrbništvo ili skrbništvo za sljedeća područja:
- Liječenje i briga o zdravlju
- Briga o imovini
- Pravo stanovanja
- Stambena pitanja
- Kontrola pošte i telefona
Poslovi skrbnika
Ovisno o određenom području njege, njegovateljica obavlja bankovne transakcije za svog štićenika, raspoređuje novac za određena razdoblja, sklapa ugovore sa stanodavcima i upraviteljima domova te prati štićenika do liječnika. Nije potrebno spominjati da su liječnici oslobođeni obveze čuvanja tajne prema njegovatelju. Primatelj skrbi i njegovatelj zajedno odlučuju koji je medicinski tretman najbolji.
Osobni kontakt između njegovatelja i njegovog štićenika je ključan. Ni pod kojim uvjetima nije dovoljno ako se njegovatelj bavi samo dopisivanjem i pravnim poslovima i ne posjećuje osobu o kojoj se skrbi redovito. U praksi, međutim, to često nije slučaj. Zbog toga političari trenutno razmatraju zakon o skrbništvu i mogli bi ga promijeniti.
Ograničenja ovlasti donošenja odluka
Zakon o skrbništvu definira situacije u kojima skrbnik ne može sam donositi odluke, već mora pribaviti odobrenje nadležnog suda. Tu prije svega spadaju
- medicinski tretmani ili zahvati koji su povezani s visokim rizikom za život ili visokim rizikom od trajnog oštećenja zdravlja (osim u hitnim slučajevima)
- sterilizacija
- Smještaj u zatvoreni odjel bolnice ili staračkog doma
- Raskid postojećih zakupa
Kraj skrbništva
O prestanku ili produženju starateljstva sud za skrbništvo mora odlučiti najkasnije nakon sedam godina. U većini slučajeva nadležni sud prilikom postavljanja skrbnika određuje raniji datum do kojeg se mora ispitati potreba za skrbništvom.
Neovisno o tome, osoba pod skrbništvom ili njezin skrbnik mogu u svakom trenutku obavijestiti sud da su se uvjeti za skrbništvo u međuvremenu promijenili ili čak prestali vrijediti. Sud tada mora odlučiti hoće li ukinuti skrbništvo.
Ako osoba pod skrbništvom nije zadovoljna svojim skrbnikom, može sudu predložiti drugog skrbnika. Ta osoba mora biti jednako prikladna i voljna preuzeti brigu. Ako skrbnik ne ispunjava svoje dužnosti, sud će ga razriješiti dužnosti.
