Izgaranje je stanje to je pokrenuto isključivo zbog lošeg ponašanja pacijenta. Stoga je vrlo važno započeti s tim problemom i promijeniti ponašanje pacijenta, jer je to jedini način da se postigne uspješna terapija. Bihevioralna terapija je stoga jedan od najvažnijih oblika terapije za sindrom izgaranja.
Terapija ponašanja uglavnom se bavi trenutnim problemom, za razliku od psihoanalize, na primjer, koja se uglavnom temelji na biografskoj pozadini. Bihevioralna terapija je stoga prikladna terapija za sindrom izgaranja jer se pacijent mora suočiti s trenutnim problemom i razmišljati o njemu. Analizira se točno kako je došlo do situacije da pacijent može skliznuti u izgaranje.
U daljnjim će sesijama pogledati kako se može izbjeći da pacijent ponovno dođe u opekline. Ovdje pacijent mora naučiti mijenjati svoje ponašanje i prilagoditi ga više potrebama vlastitog tijela. Kako je sagorijevanje uzrokovano lošim ponašanjem i zanemarivanjem fizičkih signala upozorenja, bihevioralna terapija često je težak dio liječenja, jer se stari obrasci ponašanja nevoljko mijenjaju.
Mnogi su pacijenti vrlo zaglavili u svom ponašanju, a treba im neko vrijeme i košta nekoliko terapijskih sati dok pacijent ne dođe do zaključka da mora promijeniti svoje ponašanje ako ne želi ponovno ući u izgaranje. Bihevioralna terapija također je vrlo važan tretman za izgaranje, jer apsorbira sukobe i pomaže pacijentu da se nosi s njima bez ponovnog podvrgavanja dodatnom pritisku. Određeni svjetonazori (paradigme) također se moraju probiti u bihevioralnoj terapiji, tako da je terapija sagorijevanja također značajna i nadasve dugotrajna.
Skupina za samopomoć
Skupina za samopomoć može pomoći oboljelim pacijentima da pronađu prikladnu terapiju za izgaranje ili zamijene terapiju za blago izgaranje. Mnogi su pacijenti u početku preplavljeni terapijskim mogućnostima sagorijevanja i ne znaju koje ponude ili koji oblik terapije najbolje odgovara njima. Budući da pacijentima zbog izgaranja uglavnom nedostaje pokreta, često je vrlo teško pronaći odgovarajuću terapiju iz mase informacija i mogućnosti.
Stoga postoji jednostavna mogućnost da se obrate grupi za samopomoć za pacijente koji pregaraju. U grupi za samopomoć pacijent ne samo da može dobiti vrijedne savjete od drugih pogođenih pacijenata, već može uspostaviti nove kontakte i uspostaviti kontakt s ljudima koji znaju i razumiju njegovu situaciju bez prijekora. Skupina za samopomoć za pacijente koji pregaraju mogu zamijeniti terapiju za blage oblike sagorijevanja.
Ipak, važno je da pacijent ne traži samo skupinu za samopomoć, već i profesionalni tretman kako bi dugoročno prevladao izgaranje. Skupina za samopomoć može biti prvi važan korak prema liječenju sagorijevanja ili se može smatrati „naknadnom njegom“. Ako su, na primjer, terapijske sesije s psihijatar su gotovi, pacijent može otići u grupu za podršku koja mu može pomoći da se ne vrati u stare obrasce ponašanja.
Stoga je grupa za podršku važna dodatna opcija za pacijente koji pregaraju, ali je ne bi trebala zamijeniti bihevioralna terapija. Pozitivna stvar grupe za samopomoć je ta što su rođaci koji su često morali jako patiti od sindrom izgaranja, također mogu posjetiti grupu i ovdje također mogu slobodno prijaviti svoje brige i potrebe. To može pomoći u obnovi stabilnijeg odnosa s rođakom, a ostali članovi grupe mogu dati i vrijedne savjete koji pomažu rođaku i pacijentu. Sve u svemu, grupa za podršku bolesnicima s izgaranjem može biti važna dodatna opcija, ali svaki bi pacijent trebao sam odlučiti je li mu grupa od osobne koristi i ne bi se trebao smatrati samo terapijom.
