Sindrom izgaranja

Sinonimi

• Burnout
• Iscrpljenost
• Izgaranje / izgaranje
• Stanje potpune iscrpljenosti
• Izgorjeti

Definicija

Naziv "izgaranje" dolazi od engleskog "to burn out": "izgorjeti". Ovo je stanje emocionalne i fizičke iscrpljenosti praćeno velikim nedostatkom pokreta i performansi. Ljudi iz socijalnih profesija, poput medicinskih sestara, liječnika i učitelja, posebno su pogođeni izgaranjem.

To su često ljudi koji se predano posvećuju svojoj profesiji i često dobivaju malo priznanja. Također su izloženi riziku od izgaranja ljudi koji se prvenstveno definiraju kroz svoju profesiju i naporan posao kojim se bave, a sve ostalo poput socijalnih kontakata i hobija stavljaju u drugi plan. Ako ti ljudi tada dožive frustraciju na poslu, rezultat je u konačnici slom jer im nedostaje pravo uravnotežiti.

Često je sindrom izgaranja završna faza prethodno produljenog prenapona ili prekomjernog rada. Put do izgaranja ponekad traje nekoliko godina. Tipično, sindrom izgaranja proizlazi iz kombinacije osjećaja dužnosti, motivacije, ambicije i perfekcionizma u kombinaciji s neprestanim stresom, snažnim pritiskom na izvršenje i / ili pretjeranim zahtjevima.

Okidači za izgaranje su Izgaranje se obično podmuklo razvija i često traje nekoliko mjeseci do godina. Na kraju, međutim, uvijek završi potpunim fizičkim i mentalnim slomom, gdje se čak i najjednostavniji zadaci više ne čine izvedivima. U medicini sindrom izgaranja nije prepoznat kao bolest sam po sebi, već je samo klasificiran u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD) -10 ključ "problema povezanih s poteškoćama u suočavanju sa životom".

• Prevelika potražnja za sobom, kao i previše zalaganja
• Spremnost za rad bez prestanka
• Odgoda vlastitih potreba i socijalnih kontakata
• Odricanje od odmora i opuštanja

Prema reprezentativnim studijama, oko 7% svih zaposlenika pati od simptoma izgaranja. 20-30% svih radnika je u opasnosti. U principu, izgaranje može utjecati na svakoga.

Čak i ljudi koji ne rade, na primjer školarci, umirovljenici ili nezaposleni, pogođeni su sindromom izgaranja. Ipak, određene profesionalne skupine (npr. Učitelji, menadžeri, medicinske sestre, socijalni radnici, pastiri, liječnici) imaju posebno visoku stopu bolesti s odgovarajućim dijagnozama. Međutim, nije presudan broj radnih sati u tjednu, već pritisak za izvršavanje, mentalni stres, pojedinačni faktori i uvjeti rada, koji u konačnici dovode do potpune iscrpljenosti.

Ne postoje točne brojke o novim godišnjim slučajevima bolesti, jer sindrom izgaranja nije jasno definirana bolest, već klinička slika s različitim, a ponekad i vrlo različitim simptomima. Znanstveno je stvarni broj novih slučajeva svake godine vrlo teško utvrditi. Sigurno je, međutim, da se broj novih slučajeva svake godine povećava sve više i da se sindrom izgaranja sada širi na sve profesionalne skupine.