Prva pomoć kod trovanja

Kratak pregled

  • Što je trovanje? Štetan učinak strane ili otrovne tvari na tijelo.
  • Kako se može prepoznati trovanje? Ovisno o vrsti trovanja, npr. mučnina, povraćanje, proljev, drhtanje, vrtoglavica, napadaji, nesvjestica, kardiovaskularno zatajenje, respiratorni zastoj.
  • Što učiniti u slučaju trovanja? U slučaju (sumnje) na trovanje, uvijek se obratite liječniku ili hitnoj pomoći!

Pažnja!

  • Neka su trovanja samo malo opasna, dok druga mogu biti čak i smrtonosna. Laici to teško mogu procijeniti, zbog čega se kod sumnje na trovanje uvijek mora pozvati liječnika!
  • Klonite se kućnih lijekova u slučaju trovanja! Na primjer, nikada ne dajte oboljeloj osobi da pije mlijeko, jer to može omogućiti da otrov još brže uđe u krvotok.
  • Danas liječnici rijetko izazivaju povraćanje u slučaju trovanja – jer se time može ukloniti samo mala količina otrova iz tijela, a uz to nosi i rizike (npr. povraćeni sadržaj može dospjeti u dušnik ili korozivna tvar može po drugi put pljusnuti kroz jednjak). Laici nikada ne smiju izazivati ​​povraćanje kod oboljelih osoba!

Otrovanje: što je to?

Otrovanje (medicinska intoksikacija) je oštećenje organizma uzrokovano dodirom s otrovnom tvari. Do kontakta može doći na različite načine:

  • uzimanje hrane
  • Dodir s kožom i/ili sluznicom (npr. oči ili nos)

Neke tvari koje uzrokuju trovanje otrovne su čak iu malim količinama. Drugi, međutim, obično nisu otrovni (npr. pjena za brijanje, pasta za zube, kreda za ploču, vitaminski pripravci) i postaju opasni samo u većim količinama.

Gotovo sve tvari mogu biti otrovne u odgovarajućim dozama – “doza čini otrov” (Paracelsus).

Nenamjerno i namjerno trovanje

Do nenamjernog trovanja može doći, na primjer, ako vaše dijete pije iz za što mislite da je boca soda u kojoj čuvate sredstva za čišćenje kućanstva ili sredstva za poliranje namještaja. Miješanje lijekova ili rukovanje otrovnim kemikalijama također može biti uzrok nenamjernog trovanja.

Namjerno trovanje često ima za cilj ubiti ili barem ozlijediti sebe ili nekoga drugoga. To se može učiniti gutanjem otrova ili prevelikom dozom lijeka. Ponekad se ljudi također namjerno truju kako bi bili bespomoćni (npr. za silovanje ili pljačku).

Vrste trovanja

Glavne vrste trovanja su:

Trovanja hranom: Nastaju uslijed konzumiranja pokvarene hrane. Točan uzrok simptoma su, primjerice, toksini, bakterije ili paraziti u hrani.

Trovanje alkoholom: Ako netko konzumira velike količine alkohola u kratkom vremenskom razdoblju, to rezultira trovanjem alkoholom. Posljedice ovise o stupnju opijenosti. Razina alkohola u krvi od pet promila ili više u pravilu je smrtonosna. Inače, alkohol se ne nalazi samo u vinu, pivu itd., već iu nekim kozmetičkim proizvodima, dezinficijensima i sredstvima za čišćenje, na primjer.

Trovanje biljkama: Često se događa kod (male) djece koja nemarno stavljaju šarene bobice ili lišće u usta. Sastojci poput eteričnih ulja ili toksina tada su odgovorni za simptome trovanja. Odrasli se također mogu otrovati biljkama, na primjer ako slučajno uberu i pojedu lišće đurđice sličnog izgleda dok traže divlji češnjak.

Otrovanje lijekovima: To je uzrokovano predoziranjem lijeka. To se može dogoditi slučajno, na primjer kod starijih ljudi. No, trovanje lijekovima često je namjerno – kao pokušaj samoubojstva.

Trovanje plinovima: Udisanje raznih plinova (npr. ugljikov monoksid) također može uzrokovati simptome trovanja. Jedan primjer je trovanje udisanjem dima (opijanje uzrokovano udisanjem dima ili plinova od vatre).

Trovanje teškim metalima: Ovo je obično postupna intoksikacija – oboljeli nesvjesno unose male količine toksičnog teškog metala (poput željeza, olova, žive, bakra) tijekom duljeg vremenskog razdoblja, koji se nakuplja u tijelu. To se može dogoditi, na primjer, preko kontaminirane hrane (npr. ribe kontaminirane živom) ili putem pitke vode iz olovnih cijevi.

Otrovanje: Kako ga prepoznati?

Simptomi trovanja ovise, među ostalim, o vrsti i dozi otrovne tvari. Osim toga, ljudi mogu različito reagirati na istu otrovnu tvar. Opći simptomi trovanja su npr

  • Mučnina, povraćanje, proljev
  • bol u trbuhu
  • Glavobolja, vrtoglavica
  • Stanja agitacije, halucinacije, zbunjenost
  • Ubrzan ili usporen puls
  • Bljedilo, crvenilo kože, osjećaj topline
  • šok
  • Problemi s disanjem do zaustavljanja disanja
  • Kardiovaskularno zatajenje

Ovisno o učinku otrova, mogu se pojaviti i drugi simptomi, poput napadaja, salivacije i suzenja, paralize i znojenja. Ako otrov dođe u dodir s kožom, može reagirati s osipom i mjehurićima – a u kroničnom kontaktu s upalom (dermatitisom). Dodir očiju s otrovima uzrokuje bol i crvenilo očiju. Osim toga, pacijent više ne može dobro ili uopće ne vidi na zahvaćeno oko.

Otrovanje: mjere prve pomoći

Što trebate učiniti ako želite pomoći nekome tko se otrovao uvijek ovisi o tome čime se otrovao, kakve simptome ima i koliko je otrovanje ozbiljno.

U slučaju trovanja putem probavnog trakta (npr. alkoholom, lijekovima, otrovnom ili pokvarenom hranom, otrovnim biljkama, kemikalijama) potrebno je poduzeti sljedeće mjere prve pomoći:

Umirite unesrećenu osobu, posebno ako se radi o djetetu, a i sami ostanite mirni.

Nazovite hitnu pomoć (112). Zatim nazovite centar za kontrolu trovanja u svojoj regiji. Osoblje će vam reći što možete ili trebate učiniti.

Ako osoba reagira, otvorite joj usta i pokušajte prstom obrisati sve ostatke progutane tvari.

Čuvajte sve ostatke koji bi mogli biti uzrok trovanja (npr. ostatke hrane, ostatke gljiva, tablete, dijelove biljaka). Ponesite ih – i/ili povratni materijal – sa sobom liječniku ili u bolnicu kako bi liječnik mogao utvrditi o kakvom se trovanju radi.

Ako oboljela osoba sama povraća, možete joj pomoći podupiranjem glave ili maženjem leđa kako biste je umirili.

Prva pomoć kod trovanja plinom

U slučaju trovanja plinom unesrećenu osobu najprije udaljite iz opasnog područja (ako ne ugrožavate sebe!) i iznesite je na svježi zrak. Alternativno, možete dobro prozračiti prostoriju kako bi se plinovi raspršili.

Pazite na svoju sigurnost: ako plinovi izlaze u zatvorenim prostorijama, oni nisu samo otrovni, već su često i vrlo zapaljivi. Otvorena vatra ili iskre koje lete mogu zapaliti plin.

Tek kada je unesrećena osoba izvučena iz opasne situacije, savjetuju se daljnje mjere prve pomoći – smirivanje bolesnika, stavljanje u položaj za oporavak ako je bez svijesti i oživljavanje ako je potrebno.

Prva pomoć kod trovanja kemikalijama

Ako je netko dobio kemikalije (npr. kiselinu) u oči ili na kožu, temeljito isperite to područje hladnom, čistom vodom najmanje deset minuta. Ako su zahvaćene oči, očni kapak držite otvorenim što je više moguće i uvijek ispirite od nosa prema sljepoočnici.

Ne skidajte odjeću natopljenu kemikalijom s pogođene osobe – mogli biste poderati kožu ispod!

Otrovanje: Kada posjetiti liječnika?

Otrovanja: pregledi kod liječnika

Kako bi mogao započeti pravo liječenje, liječnik mora saznati više o mogućem uzroku i težini trovanja.

Da bi to učinio, najprije će dobiti važne osnovne informacije u razgovoru (anamneza): ako je moguće, pitat će pacijenta s kojim je tvarima došao u kontakt (gutanjem, udisanjem, dodirivanjem itd.). Također će pitati koliko je sumnjivog obroka pojedeno ili koliko je kemikalije progutano, na primjer. Također je važno znati kada se to dogodilo i koliko brzo su se simptomi razvili. Ako pacijent ne reagira ili je premlad, vi kao pružatelj prve pomoći možda možete pružiti ove potrebne informacije.

Liječniku je također od pomoći ako ste vi kao pružatelj prve pomoći pronašli otrovni obrok, lijek, kemikaliju i/ili pacijentovu povraćenu masu. Tako je lakše utvrditi točan uzrok trovanja.

Fizikalni pregled (uključujući mjerenje krvnog tlaka itd.) liječniku će pružiti informacije o općem stanju pacijenta. Također može pružiti naznake o vrsti trovanja. Na primjer, neki toksini mijenjaju miris daha na karakterističan način. I sva mjesta ubrizgavanja mogu značiti da je pacijent ubrizgao drogu.

  • Analiza krvi: Uzrok trovanja (lijekovi, ugljikov monoksid i sl.) često se može otkriti u krvi. Osim toga, krvne vrijednosti često ukazuju na moguće poremećaje funkcije organa (kao što su jetra ili bubrezi) kao posljedicu trovanja.
  • Test urina: Ovaj test se može koristiti za otkrivanje droga, na primjer.
  • Pregled stolice: Liječnik će dati na analizu uzorak stolice ako posumnja na npr. trovanje salmonelom.
  • Rendgenski pregled: ponekad se uzrok trovanja može identificirati na rendgenskim slikama, na primjer metali poput olova, progutani paketi droge (u slučaju dostavljača droge), progutane baterije ili životinjski ostaci od napada otrovne životinje (npr. otrovni zubi).

Otrovanje: liječenje pod nadzorom liječnika

Otrovanje ne zahtijeva uvijek liječenje. Ako se dogodi, pod određenim okolnostima može biti potrebna hospitalizacija. Liječenje uključuje praćenje ili stabilizaciju zdravstvenog stanja bolesnika i pomoć organizmu da brže izbaci uneseni otrov (obično putem urina) ili ga deaktivira (obično putem jetre).

Osiguravanje tjelesne funkcije

U slučaju zatajenja bubrega, pacijent može dobiti ispiranje krvi (dijaliza). U vrlo teškim slučajevima, kada su jetra i/ili bubrezi postali trajno nefunkcionalni kao posljedica trovanja, može biti potrebna transplantacija organa.

Spriječiti apsorpciju i širenje otrova

Liječnik može primijeniti aktivni ugljen ako je oboljela osoba progutala otrov. Veže otrovnu tvar u probavnom traktu tako da više ne može ući u krvotok. Međutim, aktivni ugljen nije učinkovit protiv svih otrova; neučinkovit je protiv mnogih kućnih kemikalija ili alkohola. Također nema učinka na toksine koji su već ušli u krvotok.

Ako se otrov unese oralno, također može imati smisla ispumpati želudac pogođene osobe. Liječnik će to učiniti ako je otrov vrlo opasan ili je opće zdravstveno stanje bolesnika loše.

Davanje protuotrova

Postoje posebni protuotrovi za neke otrove (npr. paracetamol, heroin, neki zmijski otrovi). Njihova primjena može biti korisna u slučajevima teških trovanja. Međutim, oboljela osoba često se oporavi sama.

Daljnje mjere

Ovisno o vrsti i opsegu trovanja, daljnje mjere mogu biti korisne. Na primjer, ako su otrovne tvari dospjele u oči ili na kožu oboljele osobe, liječnik će odgovarajuće dijelove tijela isprati s puno (fiziološke) vode.

Sprječavanje trovanja

Različite mjere opreza smanjuju rizik od slučajnog trovanja. Posebno se preporučuju u kućanstvima s djecom:

  • Držite lijekove na mjestu nedostupnom djeci. Za ovu svrhu najprikladniji je ormarić s lijekovima koji se može zaključati.
  • Zaključajte lijekove nakon svake upotrebe, čak i ako su potrebni nekoliko puta dnevno (vi ili netko drugi u vašem kućanstvu).
  • Nikada ne ostavljajte lijekove uokolo. Posebno su tablete u boji vrlo slične bombonima, zbog čega ih mala djeca lako zgrabe.
  • Kemikalije za kućanstvo kao što su sredstva za čišćenje, tekućina za pranje posuđa i deterdženti uvijek držite izvan dohvata djece, po mogućnosti u ormariću koji se može zaključati.
  • Nikada ne stavljajte kemikalije u ambalažu za hranu, npr. u bocu soka. Ako to učinite, označite posudu velikom i jasno!
  • Općenito, uvijek jasno označite spremnike s kemikalijama ili drugim otrovima i provjerite imaju li zatvarače zaštićene od djece.
  • Ne dajte se omesti ako ste upravo otvorili kemikalije za kućanstvo. Ponovno zatvorite bočicu ili posudu kada skrenete pozornost na drugu djecu, odgovorite na telefonski poziv ili kada zazvoni zvono na vratima.
  • Držite alkoholna pića izvan dohvata djece. Čak i male količine alkohola vrlo su opasne za malu djecu. Najbolje je držati alkoholna pića pod ključem kako starija djeca ne bi došla u iskušenje da ih probaju.
  • Učite svoju djecu o opasnostima lijekova, kućne kemikalije, otrovnih biljaka, gljiva, cigareta i alkohola odmalena, ali na način primjeren njihovoj dobi.
  • Razmotrite i razmotrite mjere za sprječavanje trovanja u drugim kućanstvima u kojima vaše dijete često boravi, npr. s bakom i djedom ili s dadiljom.