Trajanje liječenja
Liječenje sagorijevanja ima različito trajanje, ovisno o pacijentu. Trajanje izgaranja ne ovisi samo o težini sagorijevanja, već i o spremnosti pacijenta na suradnju (usklađenost) i preostalim kapacitetima (elastičnost). Uz to, svaki pacijent različito reagira na liječenje izgaranja, a trajanje liječenja ovisi o tome može li se pacijent u potpunosti uključiti u terapiju i je li odabrana vrsta terapije prava za njega.
Općenito, međutim, može se reći da je trajanje izgaranja oko 6 do 12 mjeseci. Međutim, to se odnosi na vrijeme u kojem se pacijent potpuno oporavlja i vraća sve svoje sposobnosti, tj. Gotovo stopostotni oporavak. Međutim, nakon samo nekoliko tjedana mogu se primijetiti mali uspjesi, koji također mogu pružiti informacije o tome koliko će dugo trajati liječenje i koliko dobro pacijent reagira na odabrani tretman. Ipak, pacijent bi trebao biti svjestan da se izgaranje događa samo kad se potroše svi tjelesni resursi. Potrebno je određeno vrijeme dok se oni ne obnove, a trajanje liječenja sagorijevanjem, koje može trajati od pola godine do cijele godine, sigurno nije previsoko.
Droge
U liječenju izgaranja, lijekovi, psihoterapija i bihevioralna terapija su korišteni. Sve skupa rezultira adekvatnim liječenjem sindrom izgaranja i važno je sva tri smatrati jednakim stupovima na kojima se temelji liječenje izgaranja. Terapija samo lijekovima nije indicirana za izgaranje, jer se ponašanje pacijenta mora promijeniti kako bi izašao iz faze izgaranja.
Ipak, lijekovi su važni kao stup terapije izgaranja i mogu podržati i dati dovoljnu snagu pacijentu, posebno u teškoj početnoj fazi terapije. Međutim, ako pacijent ne želi uzimati lijekove za liječenje izgaranja, on ili ona može nastaviti terapiju i bez lijekova. Međutim, kod nekih je bolesnika sagorijevanje toliko napredovalo da nisu pronašli nagon za započinjanjem terapije za sindrom izgaranja uopće bez lijekova.
Važno je znati da lijek ne treba uzimati trajno, već služi kao odskočna daska za izlazak iz depresivnog raspoloženja. Kad teška početna faza završi i pacijent se ponovno osjeća fizički i psihički stabilnijim, lijekovi se mogu polako prekinuti, odnosno postupno ukidati. Međutim, budući da mnogi pacijenti pate od depresivnih raspoloženja ili čak izraženih depresija zbog izgaranja, važno je ne ignorirati ih, već koristiti lijekove protiv njih.
Pored biljnog lijeka Sv. Ivana, postoje i sintetski lijekovi koji mogu podići depresivno raspoloženje i tako omogućiti pacijentu da započne terapiju. Vrlo popularni lijekovi u terapiji sagorijevanja su takozvani selektivni serotonina inhibitori ponovnog uzimanja, skraćeno SSRI. Ovi lijekovi osiguravaju da se poveća serotonina ostaje između živčanih stanica (sinapse).
Serotonin je glasnička tvar (neurotransmiter) koji mogu osigurati da postanemo sretniji i da imamo više pokreta. Mnogi pacijenti s depresivnim raspoloženjem imaju premalo serotonina, a time i premalo glasnika da bi ih usrećili. Uzimajući SSRI, pacijent osjeća podizanje raspoloženja i povećanu tjeralicu, zbog čega se lijek često koristi u liječenju izgaranja kako bi pomogao pacijentu da izađe iz depresivne faze.
Teoretski se mogu koristiti i drugi blagi antidepresivi, poput amitriptilina, ali SSRI pokazuju najmanje nuspojava, nemaju mogućnost ovisnosti i stoga su najprikladniji za kratkotrajno liječenje izgaranja. Ipak, treba ponoviti da jedina primjena lijekova ne može biti adekvatna terapija za izgaranje, već treba samo pomoći pacijentu u početnoj fazi da povrati snagu i započne daljnju terapiju.
