Vaskulogeneza je proces embrionalnog razvoja u kojem krvožilni sustav proizlazi iz endotelnih progenitornih stanica. Vaskulogenezu prati angiogeneza koja uzrokuje prvu posuđe da niknu u krvotok. U najširem smislu, Raka može se smatrati vaskulogenetskim problemom.
Što je vaskulogeneza?
Vaskulogeneza je proces embrionalnog razvoja u kojem endotelne progenitorne stanice stvaraju krvožilni sustav. U medicini se vaskulogeneza odnosi na stvaranje krv posuđe, za koji endotelne matične stanice služe kao početni materijal. Te stanice potječu iz koštana srž a privlače ih glasničke tvari. Ti citokini uključuju, na primjer, vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF). Nakon otpuštanja glasničkih tvari, stanice rodosljednice migriraju iz koštana srž putem krvotoka do mjesta tvari koja prenosi vijesti. S jedne strane, ovaj proces igra ulogu u zarastanje rana i s tim povezano stvaranje novih posuđe, a s druge strane, to može biti posljedica patoloških odnosa poput tumora. U međuvremenu, medicina također pretpostavlja da vaskulogeneza igra pojačanu ulogu tijekom embrionalnog razvoja i da se angiogeneza javlja gotovo isključivo u odraslih ljudi. Smatra se da je to stvaranje novih posuda procesima nicanja i cijepanja, koji koristi prethodno oblikovane krv posude kao polazni materijal. Treća vrsta formiranja žila je arteriogeneza, u kojoj su arterije i Arteriole nastaju zapošljavanjem glatkih mišićnih stanica.
Funkcija i svrha
Pojam vaskulogeneza uključuje bilo koju vrstu stvaranja novih žila iz vaskularnih endotelnih ili angioblastnih progenitornih stanica. Često se taj izraz posebno odnosi na nove formacijske procese posuda tijekom embrionalnog razvoja. Ti procesi započinju diferencijacijom mezodermalnih stanica i nastavljaju se sakupljanjem tih stanica, koje se događa u regiji vrećice žumanjka i uključuje zajedničke matične stanice iz krvožilnog i krvotvornog sustava. Te su matične stanice poznate i pod nazivom hemangioblasti. Nastali stanični konglomerati nazivaju se krv otoci. Njihova diferencijacija događa se pod utjecajem čimbenika rasta. Utjecaj VEGF-a posebno igra ulogu u ovom procesu. Diferencijacija pretvara matične stanice u rubne angioblaste i središnje matične stanice hematopoeze. Angioblasti postaju endotelne stanice i kao takvi tvore prve žile u ljudi. Nakon ovih procesa slijede procesi aniogeneze. Prve krvne žile niču tijekom tih procesa i klijanjem čine čitav krvni sustav. Kao primitivne stanice endotel okupljajući i formirajući na taj način međustanične kontakte, proces stvara, nakon dodatnih procesa diferencijacije i rasta, pojedinačne vaskularne odjeljke poznate kao intravaskularni prostor. Prve žile nastaju u embrionalnom razvoju već oko 18. dana. Te početne žile odgovaraju takozvanim pupčanim žilama i uključuju, pored pupkovine arterija, pupkovina vena, iz kojega proizlaze sve ostale posude. Nakon završetka embrionalnog razvoja, vaskulogeneza se gotovo ne javlja u stvarnom obliku. Vaskularna neogeneza kod odraslih ljudi obično se odvija ili kompenzacijski, ili odgovara destruktivnim procesima. Za razliku od embrionalnog razvoja, nove žile u odraslom organizmu u konačnici nastaju samo na temelju već postojećih žila koje informiraju angiogenezu. Ova nova formacija ostaje uglavnom ograničena na procese zarastanje rana. Poput patološkog i nekontroliranog stvaranja novih posuda u kontekstu tumorske bolesti, fiziološka novotvorina nakon ozljede ili u transplantacija medicina se ponekad podvodi pod pojam neovaskularizacija. Iako se ovaj pojam odnosi na vaskulogenezu, ne bi ga se trebalo smatrati sinonimom.
Bolesti i poremećaji
U kontekstu vaskulogeneze glavnu ulogu ima vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF). Ovaj faktor rasta ujedno ima i najveći klinički značaj kada su u pitanju procesi veskulogeneze. Tvar je signalna molekula koja pokreće vaskulogenezu i kasniju angiogenezu. Čimbenik rasta stimulira endotel i pokazuje učinke na monociti i makrofagi koji migriraju kroz tvar.In vitro, VEGF pruža stimulativni učinak na diobu i imigraciju endotelnih stanica. Povećana ekspresija VEGF-A povezana je s nekim tumorima u kliničkoj praksi. Monoklonsko antitijelo bevacizumab mogu se vezati za VEGF i na taj način inhibirati patološku vaskularizaciju. Bevacizumab stoga igra ulogu u terapija raznih vrsta Raka. Studije faze III uspješno su koristile tu supstancu u borbi protiv debelog crijeva Raka, ment karcinom ili rak dojke. Postoje i ispitivanja faze II za liječenje karcinoma kao što su karcinom gušterače, prostata karcinom ili bubreg Rak. ranibizumab je poznat kao fragment istog antitijela. Ova se tvar terapijski koristi kada makularna degeneracija povezan je s vaskularnim novotvorinama. Pored toga, tirozin inhibitori kinaze kao što sunitinib or vatalanib, koji imaju inhibitorni učinak na VEGF receptore, sada se koriste i protiv bolesti poput raka. Činjenica da je rak posebno povezan s vaskulogenezom ima jednostavan razlog. Iznad određene veličine, tumor treba vlastiti krvožilni sustav. Samo se na taj način može na odgovarajući način opskrbiti hranjivim sastojcima i kisik i rasti u veličini. Stoga, ako kisik a opskrba hranjivim tvarima blokirana je prekidom vaskulogenetskih procesa, tumor će prestati rasti. Međutim, aktivacija vaskulogeneze također može biti relevantna za medicinu. To posebno vrijedi nakon transplantacija. Povezivanje grafta s krvožilnim sustavom osigurava njihov kisik i opskrbu hranjivim tvarima i dopušta transplantacija uspjeti.
