Što je bihevioralna terapija?
Bihevioralna terapija razvila se kao protupokret psihoanalizi. Iznikla je iz škole takozvanog biheviorizma, koja je oblikovala psihologiju 20. stoljeća. Dok se Freudova psihoanaliza prvenstveno usredotočuje na tumačenja nesvjesnih konflikata, biheviorizam se usredotočuje na vidljiva ponašanja. Cilj je objektivno ispitati ljudsko ponašanje.
Klasično kondicioniranje
Eksperimenti ruskog psihologa Ivana Pavlova bili su odlučujući za otkrića biheviorizma i današnje bihevioralne terapije. Otkrio je da su prikladno dresirani psi izravno reagirali na zvonjavu zvona sa slinom ako se zvono uvijek zvonilo neposredno prije hranjenja. Psi su naučili povezivati zvonjavu zvona s hranom.
Tehnički izraz za ovaj proces učenja je "klasično kondicioniranje". Ovaj princip učenja djeluje i kod ljudi.
Bihevioralna terapija pridaje veliku važnost znanstvenom pristupu. Uspjeh terapije treba učiniti mjerljivim dokumentiranjem promjena u ponašanju pacijenta. Osim toga, bihevioralna terapija temelji se na aktualnim znanstvenim spoznajama. Također se uzimaju u obzir nalazi istraživanja iz biologije i medicine.
Kognitivna bihevioralna terapija
Bihevioralna terapija proširena je 1970-ih i postala je kognitivno bihevioralna terapija. Temelji se na pretpostavci da misli i osjećaji odlučujuće utječu na naše ponašanje. Sadržaj i priroda naših misli mogu potaknuti nepovoljna uvjerenja i ponašanja. Nasuprot tome, promjena nepovoljnih obrazaca mišljenja može pozitivno promijeniti ponašanje i osjećaje.
Kognitivna terapija ima za cilj propitivanje i rad na prethodnim načinima razmišljanja. Osobni stavovi i pretpostavke ovdje igraju važnu ulogu. Na primjer, neki ljudi vjeruju da uvijek moraju biti savršeni kako bi im se svidjeli. Prije ili kasnije očajavaju zbog svojih nerealnih očekivanja. Kognitivna terapija je zamjena takvih nezdravih uvjerenja realističnima.
Kada provodite bihevioralnu terapiju?
Bihevioralna terapija može se ponuditi ambulantno, u dnevnoj njezi (npr. u dnevnoj klinici) ili u bolnici. Mjesto na terapiji obično se dobiva na temelju uputnice liječnika opće prakse. Međutim, ponekad se mora očekivati vrijeme čekanja od nekoliko tjedana.
Bihevioralna terapija zahtijeva aktivnu suradnju bolesnika. Terapija stoga ima smisla samo ako je dotična osoba spremna baviti se sobom i raditi na sebi. Suradnja nije potrebna samo tijekom terapijskih sesija, već iu svakodnevnom životu: od pacijenta se očekuje da ono što je naučio primijeni u praksi i dobiva domaću zadaću o kojoj se raspravlja tijekom sesija.
Ovakav vrlo izravan pristup terapiji, koji se fokusira na trenutne probleme, ne odgovara svima. Oni koji vole intenzivno razmišljati o sebi i traže duboko razumijevanje uzroka svojih problema mogu se osjećati ugodnije s terapijom usmjerenom na dubinsku psihologiju, kao što je psihoterapija temeljena na dubinskoj psihologiji.
Bihevioralna terapija: djeca i adolescenti
Metode bihevioralne terapije također se mogu uspješno koristiti kod djece i adolescenata. Terapeut često uključuje obitelj. Za uspjeh terapije s djecom posebno je važna suradnja njegovatelja.
Što radite u bihevioralnoj terapiji?
Koncept bihevioralne terapije zahtijeva dobru suradnju između terapeuta i pacijenta. Cilj je promicati pacijentovu neovisnost i samoučinkovitost. To znači da terapeut aktivno uključuje pacijenta u terapijski proces i transparentno prezentira sve postupke.
Za razliku od psihoanalize, fokus bihevioralne terapije nije toliko na prošlim, uzročnim događajima. Umjesto toga, radi se o prevladavanju postojećih problema kroz nove načine razmišljanja i ponašanja.
Dijagnoza i plan terapije
Na početku se postavlja precizna dijagnoza. Nakon toga terapeut pacijentu detaljno objašnjava poremećaj. Mnogim oboljelima olakšanje je kada se detaljno informiraju o tipičnim simptomima, modelima objašnjenja razvoja njihovog psihičkog poremećaja i mogućnostima liječenja.
Terapeut i pacijent potom zajednički određuju ciljeve terapije i sastavljaju plan liječenja. Opći cilj je promijeniti nepovoljne obrasce ponašanja i mišljenja koji su stresni ili ograničavaju pogođenu osobu.
Prava bihevioralna terapija
Na primjer, terapija izlaganjem ili suočavanjem pokazala se uspješnom za anksiozne poremećaje. Pacijenti se suočavaju sa situacijama koje izazivaju strah i uče da ih je lakše podnijeti nego što su se bojali. Pacijenti se suočavaju s tim suočavanjem zajedno s terapeutom, a kasnije sami sve dok situacija straha više ne izaziva nikakvu ili gotovo nikakvu tjeskobu.
Sprječavanje recidiva
Prevencija relapsa podrazumijeva dobru pripremu pacijenta za vrijeme nakon terapije. Terapeut s pacijentom razgovara o strahovima povezanim s završetkom terapije. Pacijent također dobiva konkretne upute kako se nositi s problemima koji se ponovno pojave. Na kraju bihevioralne terapije, pacijent ima niz strategija i metoda u svom repertoaru koje može koristiti u budućnosti kako bi se nosio s teškim situacijama.
Trajanje bihevioralne terapije
Trajanje bihevioralne terapije ovisi između ostalog o vrsti i težini psihičkog poremećaja. Specifične fobije (npr. arahnofobija) ponekad se mogu prevladati unutar nekoliko sesija. S druge strane, liječenje teške depresije može trajati nekoliko godina. Međutim, bihevioralna terapija u pravilu uključuje 25 do 50 sesija.
Koji su rizici bihevioralne terapije?
Ponekad se pacijenti osjećaju preopterećeni vježbama. Čak i ako su određeni izazovi dio koncepta terapije – bihevioralna terapija ne smije postati dodatno opterećenje!
U prošlosti se bihevioralna terapija usredotočila isključivo na simptome, a ne na moguće okidače – što je često bilo kritizirano. U današnje vrijeme bihevioralni terapeuti obraćaju pozornost ne samo na trenutne probleme, već i na moguće uzroke u pacijentovoj povijesti.
Strah da će se problemi tretirati samo površno u sklopu bihevioralne terapije i da će se simptomi prenijeti na druga područja nije znanstveno potvrđen.
Što trebam uzeti u obzir nakon bihevioralne terapije?
Mnogi ljudi s mentalnim problemima oklijevaju započeti terapiju. Boje se da ne budu stigmatizirani kao "ludi" ili vjeruju da im nitko ne može pomoći. Međutim, nakon što pronađu pravog terapeuta, mnogima je jednako teško izdržati bez njega ili nje nakon završetka terapije. Postoji veliki strah da bi se problemi mogli vratiti.
Sprječavanje recidiva
Prevencija recidiva važan je dio bihevioralne terapije. Terapeut razgovara s pacijentom o tome kako mogu izbjeći recidive i koje strategije mogu koristiti u slučaju recidiva.
Smatra se nepovoljnim ishodom terapije ako se pacijent bez terapeuta osjeća izgubljeno. Stoga se u bihevioralnoj terapiji velika važnost pridaje neovisnosti pacijenta. U konačnici, pacijent mora dugoročno biti u stanju sam se nositi sa životom.
Vještine koje je pacijent naučio u bihevioralnoj terapiji također treba vježbati nakon terapije. To znači, na primjer, nastaviti se suočavati sa svojim strahovima i preispitivati negativne misli.
Kako su tijelo i um povezani, sport, zdrava prehrana, dovoljno sna i što manje stresa osnova su za trajno zdrav duh.
