ZračenjeRadijacijska terapija
Zračenje (radioterapija) izvodi se visokoenergetskim X-zrakama (fotonsko zračenje) i / ili elektronskim snopovima (zračenje čestica). Standard zračenja ovdje je zračenje cijele dojke u razdoblju od oko pet tjedana (25 do 28 zračenja pet dana u tjednu). Ovisno o rizičnoj situaciji, zračenje tumorske regije također je potrebno za daljnjih pet do deset dana liječenja.
Nakon terapije koja čuva dojke, uvijek se izvodi zračenje. To smanjuje vjerojatnost ponovnog pojave rak dojke na istom mjestu (lokalni recidiv) i povećava ukupnu stopu preživljavanja. Ako ih je nekoliko limfa zahvaćeni su čvorovi u pazuhu ili ako tumorske stanice prelaze kapsulu limfnih čvorova, također je potrebno ozračivanje drenažnih limfnih puteva. Pacijenti se zrače i ako je tumor već toliko napredovao da ih se više ne može operirati (prvenstveno neoperabilni bolesnici). To smanjuje veličinu tumora i ublažava simptome (palijativno zračenje).
Kemoterapija
Kemoterapija može se koristiti i prije i nakon kirurške terapije (neoadjuvantna ili adjuvantna terapija). Ovisno o situaciji pacijenta, koristi se nekoliko kemoterapeutskih sredstava u određenoj kombinaciji (polikemoterapija). Standardne sheme su: Novije sheme uključuju taksane.
Oni inhibiraju diobu stanica i čini se da su nešto učinkovitiji, ali imaju i više nuspojava. Sheme terapije mogu kratkoročno zastarjeti, tako da dani podaci više neće biti ažurni.
- CMF shema (ciklofosfamid + metotreksat + 5-fluorouracil četiri tjedna tjedno za 6 ciklusa)
- EC-shema (epirubicin + ciklofosfamid tri tjedna s 4 ciklusa)
- AC-shema (Adriamycin + ciklofosfamid tri puta tjedno tijekom 4 ciklusa).
Hormonska terapija
Neki zloćudni tumori dojke imaju hormonske receptore i reagiraju na hormonalni podražaj. To znači da Raka stanice reagiraju na spol hormoni (estrogeni, gestageni) i potiču ih na rast (rast). U žena u menopauzi to je 50-60% svih karcinoma dojke, u žena u menopauzi 70-80%.
Ova činjenica se terapijski može koristiti uklanjanjem ovih spolova hormoni iz tijela, a time i iz Raka Stanice. U prošlosti je to postignuto kirurškim uklanjanjem jajnici (ovariektomija), mjesto gdje hormoni proizvode, ili radioterapija (ablativna hormonska terapija). Danas su ti postupci zamijenjeni lijekovima koji interveniraju u kontrolnom ciklusu proizvodnje ili djelovanja hormona.
Uključuju različite skupine lijekova: Takva se hormonska terapija u pravilu provodi oko pet godina nakon uklanjanja i zračenja tumora.
- Antiestrogeni (zB Tamoksifen ili Faslodex): zauzimaju estrogenske receptore na stanicama tumora i na taj način sprečavaju učinak hormona
- Analozi GnRH (npr
Zoladex): neizravno dovode do smanjenja stvaranja estrogena
- Inhibitori aromataze (npr. Aromasin ili Arimidex): Inhibirati enzimi koji sudjeluju u stvaranju estrogena i na taj način izravno sprečavaju stvaranje estrogena.
Tamoksifen pripada skupini lijekova poznatih kao selektivni modulatori estrogenskih receptora, tj. antihormonska terapija za rak dojke, Ovo znači to Tamoksifen veže se na estrogenske receptore u tijelu i djeluje stimulirajuće ili inhibitorno.
Učinkovitost u rak dojke je to tamoxifen djeluje inhibitorno na receptore estrogena u dojci, tj. i u dojkama Raka, a time estrogeni više ne mogu stimulirati rast raka dojke. Važno je napomenuti da tamoksifen djeluje stimulirajuće na sluznicu materica i tako, kada se uzima, povećava rizik od tumora unutarnje sluznice maternice (karcinom endometrija). Nuspojave tamoksifena uključuju vruće trepće, mučnina i veći rizik od tromboza.
Ukupno, Tamoksifen treba uzimati 5 godina. Aromasin je takozvani inhibitor aromataze i koristi se u anti-hormonskoj terapiji raka dojke kod žena u menopauzi. Inhibira stvaranje estrogena, koji stoga više ne može imati stimulativni učinak na dojku ili na bilo koje preostale stanice raka dojke. Daje se 5 godina nakon operacije. Moguće nuspojave uključuju vruće trepće, mučnina, glavobolje, poremećaji spavanja ili depresija.
