Aminokiselina alanin (kratice Ala u troslovnom kodu i A u jednoslovnom kodu) je proteinogena aminokiselina (koristi se za stvaranje proteini) s metilnom skupinom (-CH3) u bočnom lancu. Pripada neutralnom aminokiseline. Samo L-konfiguracija aminokiseline ima biološki učinak u ljudskom tijelu.
alanin može proizvesti samo ljudsko tijelo iz piruvat (krajnji produkt glikolize). alanin je stoga jedno od nebitnih (nije neophodno za život) aminokiseline.
Uz to, alanin se unosi s hranom kao komponenta proteini.
Proteini iz hrane se cijepaju na tripeptide i dipeptide (proteinski lanci koji se sastoje od 3 i 2 aminokiseline, odnosno) i slobodne aminokiseline prije apsorpcija (unos putem crijeva). Ovaj rascjep po određenim enzimi (egzo- i endopeptidaze) već počinje u želudac i nastavlja se u tankog crijeva.
Posebni transportni sustavi za apsorpcija amino kiseline postoje u rubnoj membrani četke sluznica stanice (stanice crijevne sluznice). Besplatni amino kiseline uzima aktivni transporter ovisno o Na +, dok se tri- i dipeptidi transportiraju u H + u enterocite (stanice tankog crijeva) epitelijum). Proteini ljuštenih stanica tankog crijeva sluznica sami su također razbijeni na svoj pojedinačni amino kiseline i reapsorbiran. U enterocitima se tri- i dipeptidi hidroliziraju u slobodne aminokiseline (cijepaju se reakcijom s voda) i prevezen u jetra.
Ljudsko tijelo ima ukupni inventar proteina od približno 10 do 11 kg. Skupina slobodnih aminokiselina u krv plazme je oko 100 g. Manje od 1% proteina iz jetra, bubreg i tankog crijeva sluznica je takozvani labilni protein i može se razgraditi bez utjecaja na rad tijela. Proteini u ljudskom tijelu su u dinamičnom stanju nakupljanja i razgradnje (promet proteina) i brzo se prilagođavaju metaboličkoj situaciji. Razgradnja i pregradnja vlastitih proteinskih struktura u tijelu, pored aminokiselina dobavljenih kroz dijeta, značajno doprinosi održavanju aminokiselinskog fonda. Stopa ponovne upotrebe (stopa recikliranja) iz proteolize (razgradnje proteina) endogenih proteina može biti i do 90%.
Promet proteina u tijelu ovisi o prehrambenom stanju i dostupnosti slobodnih aminokiselina. Primjerice, unos 100 g dijetalnih bjelančevina rezultira prometom od cca. 250 do 300 g tjelesnih bjelančevina, pri čemu se pojedine aminokiseline oslobađaju i koriste, na primjer, za svakodnevno obnavljanje stanica crijevne sluznice, mišićni metabolizam ili stvaranje i razgradnju proteina plazme.
Produkti razgradnje metabolizma proteina (metabolizam proteina) su dušik spojevi poput urea, amonijak, mokraćne kiseline i kreatinina a izlučuju se mokraćom. Uz normalan unos proteina, 80 do 85% od ukupnog broja dušik izlučuje se kao urea putem bubrega. To bi odgovaralo oko 80 g proteina dnevno.
Neapsorbirani dijetalni proteini i proteini koji se izlučuju (izlučuju) u lumen crijeva izlučuju se izmetom (stolicom). Ova količina ekvivalentna je približno 10 g proteina dnevno.
