pozadina
Serotonin (5-hidroksitriptamin, 5-HT) je a neurotransmiter biosintetiziran iz aminokiseline triptofan dekarboksilacijom i hidroksilacijom. Veže se za sedam različitih obitelji serotonina receptor (5-HT1 do 5-HT7) i izaziva središnje i periferne učinke koji utječu na raspoloženje, ponašanje, ciklus spavanja i budnosti, termoregulaciju, bol percepcija, apetit, povraćanje, mišići i živci, Među ostalima. Serotonin je vazokonstriktivno i bronhokonstriktivno, pospješuje agregaciju trombocita i upalni je posrednik. U crijevima se proizvodi u enterokromafinskim stanicama, posreduje u kontrakciji glatkih mišića i tako utječe na pokretljivost. Razgrađuje ga monoaminooksidaza A.
Simptomi
Ovisno o toku, serotoninski sindrom vrlo različito se očituje u simptomima od blagih i subakutnih do teških i opasnih po život. Mogući simptomi uključuju (1) promjene u ponašanju ili svijesti, (2) neuromuskularne simptome i (3) autonomne simptome:
- Znojenje ili zimica.
- Ubrzan puls, povišen krvni tlak
- Proljev, zvukovi crijeva, mučnina, povraćanje.
- Proširenje zjenica
- Poremećaji koordinacije, poremećaj sekvenci kretanja
- Nemogućnost mirnog sjedenja
- Pretjerana refleksna ekscitabilnost
- Nenamjeran trzanje mišića i trudovi.
- Povećanje tjelesne temperature
- Tremor
- Zbunjenost, uznemirenost, nemir, tjeskoba, halucinacije.
U teškom tijeku dolazi do naglog povišenja tjelesne temperature, konvulzija, delirija, jesti, acidoza, poremećaji zgrušavanja, raspadanje koštanih mišića i zatajenje bubrega.
Uzroci
Uzrok je pojačano centralno i periferno sinaptičko djelovanje serotonina izazvano droge, opojna sredstva, ili dodaci prehrani. Oni potiču sintezu ili oslobađanje serotonina, djeluju kao agonisti izravno na receptore, inhibiraju ponovni unos u presinaptički neuron ili inhibiraju razgradnju. Dogodili su se poznati i dobro dokumentirani slučajevi antidepresivi, posebno selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI, SSRNI), inhibitori monoaminooksidaze (MAOI) i amfetamini. Povećan je rizik kod kombinacije serotonergičkih sredstava i farmakokinetike interakcije, na primjer putem citokroma P450. Konkretno, 5-HT1A- i 5-HT2A smatra se da su uključeni receptori. Serotoninski sindrom nije idiosinkratska reakcija već predvidljiva i doza-zavisni štetni učinak koji započinje nedugo nakon uzimanja odgovarajućih okidača. Simptomi se preklapaju s štetni učinci od serotonergičkih droge i predstavljaju kraj kontinuuma. Granica se povlači različito, ovisno o autoru.
Okidač
Sljedeća tablica navodi nepotpun izbor mogućih okidača sindroma koji se spominje u literaturi i tehničkim informacijama o lijekovima. Neki su kontroverzni kao uzroci (npr. triptana, za koji vidi Gillman, 2009) i ne mogu svi uzrokovati ozbiljne serotoninski sindrom.
SSRI | Citalopram, fluoksetin, fluvoksamin, paroksetin, sertralin, trazodon |
SSNRI | Duloksetin, sibutramin, venlafaksin |
MAO | Linezolid, moklobemid, selegilin |
Triciklički antidepresivi | Amitriptilin, klomipramin, imipramin, opipramol, trimipramin |
Ostali psihotropni lijekovi, neuroleptici | Trazodon, buspiron, mirtazapin, flupentiksol, ziprasidon, litij, amfetamini, MDMA |
Agonisti serotonina | Lorcaserin |
analgetici | Fentanil, pentazocin, petidin (= meperidin), tramadol, tapentadol |
triptans | Eletriptan, frovatriptan, naratriptan, oksitriptan, rizatriptan, sumatriptan, zolmitriptan |
Antitusici | dekstrometorfan |
Antiepileptički lijekovi | Karbamazepin, valproat |
Antihipertenzivi | rezerpin |
Dodaci prehrani | Triptofan, S-adenosilmetionin |
Fitofarmaceutici | Sv. Ivana, ginseng, soja ekstrakti. |
Opojna sredstva | Kokain, LSD, psilocibin |
Dijagnoza
Blage manifestacije vjerojatno će se često previdjeti jer se premalo zna, a simptomi su nespecifični i nisu povezani s lijekovima. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih znakova i povijesti lijekova. Određeni laboratorijski testovi još nisu dostupni. Moguće diferencijalne dijagnoze uključuju maligni neuroleptički sindrom, karcinoidni sindrom, delirij tremens, maligna hipertermija, trovanje, encefalitis, sepsa i tetanus.
liječenje
Liječenje je medicinska skrb i, ako je ozbiljna, hospitalizacija. Većina slučajeva se samo ograničava u roku od 1-2 dana, pod uvjetom da se taloženje droge se ukidaju. Liječenje se temelji na prirodi i intenzitetu simptoma. Korišteni lijekovi uključuju ljekoviti ugljen i benzodiazepini; ciproheptadin, beta blokatori, antagonisti serotonina i klorpromazin ukidaju djelovanje serotonina na receptor.
Prevencija
Treba izbjegavati istodobnu uporabu lijekova koji pokreću kako bi se spriječio razvoj sindroma. U praksi se takve kombinacije unatoč tome propisuju relativno često, na primjer u psihijatriji, i blage do umjerene serotonergične štetni učinci prihvaćaju (na primjer, proljev, tremor, poremećaji spavanja). Važno je da uključeni stručnjaci i pacijenti budu obaviješteni o mogućim rizicima i da se ne daju dodatni serotonergični lijekovi. Neke kombinacije, poput MAOI i SSRI, posebno su kontraindicirane i ne smiju se propisivati.