Neuroendokrini tumori (NET) mogu se dijagnosticirati pomoću somatostatina receptor scintigrafija. somatostatina analogni je radioobilježen tragom i akumulira se u tkivima s visokim gustoća receptora somatostatina. Izlaganje zračenju u ovom pregledu slično je izlaganju zračenju računarska tomografija snimka trbuha.
Što je scintigrafija somatostatinskog receptora?
somatostatina receptor scintigrafija je tehnika snimanja nuklearne medicine koja se primarno koristi za dijagnozu neuroendokrinih tumora (NET). Npr. U gušterači. Somatostatin receptor scintigrafija je tehnika snimanja nuklearne medicine koja se koristi prvenstveno za dijagnozu neuroendokrinih tumora (NET). Oni izražavaju somatostatinske receptore u visokim gustoća, u kojoj oktreotidom, sintetski analog somatostatina, veže se. To je radioaktivno označeno, a emitirano gama zračenje detektira gama kamera. To omogućuje lokalizaciju ovih tumora, koji su često nedostupni drugim metodama snimanja. Metoda ima visoku osjetljivost u dijagnozi neuroendokrinih tumora, s izuzetkom inzulinom.
Funkcija, učinak i ciljevi
Glavna primjena scintigrafije somatostatinskih receptora je dijagnoza neuroendokrinih tumora (NET). To su epitelne novotvorine koje se javljaju prvenstveno u abdomenu i gušterači. Mogu biti dobroćudne ili zloćudne i imaju učestalost 1-2 na 100,000 XNUMX godišnje. Ovi tumori izražavaju somatostatinske receptore u visokim gustoća, koji se koristi za otkrivanje nuklearne medicine. Inzulinoma, tumor koji nastaje iz endokrinih beta stanica (Langerhansovi otočići) gušterače, jedini je neuroendokrini tumor kojem se ne može dijagnosticirati scintigrafija somatostatinskih receptora jer mu nedostaju takvi receptori. Korišteni radiofarmak sastoji se od analoga somatostatina, snažnog agensa za kompleksiranje i emiter gama koji se naziva tracer. Uobičajeni analog somatostatina je oktreotidom, zbog čega se ovaj postupak naziva i skeniranjem oktreotida. oktreotid vezan je na sredstvo za kompleksiranje, na primjer DTPA (dietilenetriaminpentaoctena kiselina) ili DOTA (1,4,7,10-tetraazaciklododekan-1,4,7,10-tetraoctena kiselina) i radioaktivno obilježen neposredno prije upotrebe. To se radi, na primjer, sa 111indiumom koji emitira gama zrake i ima poluživot 2.8 dana. Spoj s DTPA naziva se 111Indium pentetreotid. Zbog ovog kratkog poluvijeka potrebno je izvršiti radioobilježavanje neposredno prije pregleda. Radiofarmak se primjenjuje intravenozno i krvotokom se distribuira po cijelom organizmu. Oktreotidni dio molekule veže se na somatostatinske receptore u tijelu i akumulira se u tkivima s velikom gustoćom receptora. To se prirodno nalazi u određenim mozak područja poput hipotalamus, kora i moždano deblo. Uz to, razni tumori i njihovi metastaze izraziti ovaj receptor. Scintigrafija somatostatinskog receptora posebno je vrijedna za otkrivanje gastroenteropankreatičnih neuroendokrinih tumora (GEP-NET), koje je teško vizualizirati s drugim načinima snimanja. Skeniranje oktreotida u ovom slučaju pokazuje vrlo visoku osjetljivost. Koristi se za primarnu dijagnozu, kao i za etapiranje (određivanje stadijuma tumora) i postoperativnu kontrolu. Nadalje, scintigrafija somatostatinskog receptora koristi se za dijagnozu medularnih karcinoma štitnjače i tumora Merkelovih stanica te za diferencijalna dijagnoza of meningeoma nasuprot neurinomima. Neke dojke i debelo crijevo karcinomi također izražavaju somatostatinske receptore. Međutim, osjetljivost skeniranja oktreotida u tim je slučajevima znatno niža, pa se ne koristi za dijagnozu ovih bolesti. Četiri sata nakon administraciju radiofarmaka, snima se prva slika gama kamere. Radioaktivni izotop vezan je za somatostatinske receptore u organizmu putem oktreotidnog dijela i emitira gama zračenje dok propada. U područjima s velikom gustoćom receptora somatostatina proizvodi se pojačano gama zračenje koje gama kamera detektira i prikazuje kao sliku. Na taj se način tumor može lokalizirati. Pregled traje oko jedan sat. Ponavlja se sljedeći dan. Radiofarmak se izlučuje putem bubrega i crijeva. Alternative 111indium pentetreotidu su, na primjer, 99tehnecijev tektrotid, s kojim se može postići još veća osjetljivost. Ostali izotopi koji se mogu koristiti su jod i galij. Potonji se koristi za pozitronska emisijska tomografija (PET) skenira.
Rizici, nuspojave i opasnosti
Gama zrake, poput X-zraka na primjer, vrsta su ionizirajućeg zračenja. Oni imaju sposobnost uklanjanja elektrona iz atoma, odnosno ioniziranja. Kada molekule genetskog materijala, tj. DNA, mogu se pojaviti mutacije koje mogu uzrokovati Raka. Takve se mutacije i molekularne promjene ponavljaju u stanicama zbog različitih uzroka. Međutim, u većini slučajeva ih mogu eliminirati stanični sustavi za popravak. U embrionalnoj fazi, međutim, organizam je posebno osjetljiv na štetne učinke. Posljedica izlaganja zračenju u maternici povećava rizik od razvoja Raka in djetinjstvo. Iz tog su razloga nuklearni medicinski pregledi kontraindicirani u trudnica. Svaki pacijent treba na dan pregleda izbjegavati intenzivan kontakt s trudnicama i malom djecom. Za djecu se daje stroga naznaka i doza radiofarmaka smanjuje se prema dobi i težini djeteta. Budući da se radiofarmaci mogu akumulirati u majčino mlijeko, dojiljama se savjetuje da pumpaju mlijeko prije pregleda i da prekinu dojenje nekoliko dana nakon scintigrafije. Kratko poluvrijeme izotopa koji se koriste u pretragama nuklearne medicine osigurava da zračenje ne ostane dugo u organizmu. Izloženost zračenju skeniranja oktreotida kod odrasle osobe iznosi 13-26 mSv (milisievert). To je približno jednako izlaganju zračenju a računarska tomografija snimka trbuha. Za usporedbu, jednostavan ment rendgen ima 0.02-0.04 mSv. Prirodno izlaganje zračenju okoliša iznosi 2-3 mSv godišnje. Ne očekuju se izravne nuspojave, a reakcije netolerancije na primijenjeni radiofarmak izuzetno su rijetke. Pacijenti koji uzimaju oktreotid kao terapijsko sredstvo moraju ga prekinuti nekoliko dana prije pregleda.
