Eliminacija iz bubrega
Bubrezi, zajedno s jetra, igraju središnju ulogu u eliminacija farmaceutskih sredstava. Mogu se filtrirati u glomerulusu nefrona, aktivno lučiti u proksimalnom tubulu i ponovno apsorbirati u različitim cjevastim segmentima. Kod bubrežne insuficijencije ti su procesi oslabljeni. To može rezultirati bubrežno eliminiranim lijekom koji ostaje u organizmu dulje vrijeme, povećanjem plazme koncentracija, i akumulacija. Moguće posljedice uključuju štetni učinci i potencijalno opasne po život toksičnosti, posebno za droge s uskim terapijskim rasponom. Osim toga, bubrežna insuficijencija može utjecati i na druge farmakokinetičke parametre, na primjer, distribucija i vezanje na proteine. Uz lijek, u taj su postupak uključeni i njegovi aktivni metaboliti, na primjer glukuronidi morfin ili oksipurinol, metabolit alopurinol.
Prilagođavanje doze
Ovisno o farmakokinetičkim i farmakodinamičkim svojstvima lijeka, doza prilagodba može biti potrebna. Međutim, valja napomenuti da se to ne odnosi automatski na sve droge, ali uglavnom onima s relevantnim bubrezima eliminacija. Neke se mogu primijeniti bez prilagodbe kao kod zdravih osoba. Prilagodba ovisi o opsegu bubrežne disfunkcije, koja se izražava brzinom glomerularne filtracije (GFR). Što je niži GFR, to je veća potreba za prilagodbom. Mjerenje seruma kreatinina može se koristiti za grubu procjenu GFR-a. Vrijednost dobivena konverzijom naziva se eGFR (procijenjeni GFR) ili procijenjena kreatinina klirens. U obzir se uzimaju i drugi parametri kao što su dob, težina, spol i nacionalnost (metode: Cockcroft-Gault, MDRD, CKD-EPI). Zbog funkcije bubrega kao eliminacija organi, a doza smanjenje je općenito potrebno u slučaju bubrežne insuficijencije. To uključuje spuštanje singla doza i maksimalna dnevna doza. Interval doziranja također se može produžiti, tako da se lijek primjenjuje samo jedanput, na primjer dva puta dnevno, ili samo svaki drugi dan. Rjeđe se koncentracije u plazmi mjere i kao dio terapijskog lijeka praćenje. Neki droge kontraindicirani su kod bubrežne insuficijencije, tj. ne smiju se davati iz sigurnosnih razloga (toksičnost). Oštećenje bubrega također može biti kontraindikacija iz regulatornih razloga u nedostatku podataka. Pacijenti ne bi smjeli primati lijekove koji štete bubrezima (nefrotoksični) ako je moguće. Tu spadaju, na primjer, nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), aminoglikozidi, vankomicin, određena kontrastna sredstva, litij, cidofoviri citostatička sredstva. U nekim rijetkim slučajevima može se naznačiti povećanje doze jer je mjesto djelovanja u bubreg. Tipični primjeri su petljasti diuretici torasemid i furosemid.
Pojašnjenje prije terapije
Prije započinjanja liječenja lijekovima, mora se pojedinačno razjasniti za svaki lijek je li prilagodba doze potrebna zbog bubrežne insuficijencije. To se odnosi i na samoliječenje i lijekovi na recept. Osobito u starijih osoba, uvijek se mora uzeti u obzir moguća disfunkcija bubrega, jer se incidencija povećava s godinama. Studije su pokazale da se prilagođavanje doze još uvijek vrši prečesto (npr. Dörks i sur., 2017.). U principu, smjernice se mogu naći u informativnim uputama o lijekovima. Međutim, nisu dostupni dovoljni i primjereni podaci za sve lijekove. Pored toga, može se pregledati znanstvena literatura i dostupne su baze podataka poput DOSING (http://www.dosing.de).
