Objašnjavajući model Sigmunda Freuda pretpostavlja da nesvjesni sukobi represijom bježe iz svijesti, a zatim se predstavljaju fizički. Kao rezultat, fizički simptom postaje simbol psihološkog sukoba. Ova konverzija (psihičko postaje fizičko) često utječe na osjetilne organe (slijepilo, zvoni u ušima, vrtoglavica) ili motorički sustav (paraliza, grčevi mišića). Max Schur, također psihoanalitičar i Freudov liječnik, bio je mišljenja da tijekom svog života čovjek nauči ne reagirati fizički na soj, već su njegovo razmišljanje i mašta, odnosno njegove funkcije ega, uvježbane. Ispod previše stres, on bi tada pao natrag u rano djetinjstvo obrazac ponašanja i reagirati fizički, odnosno s psihosomatskom bolešću.
Različite teorije
Dok je Franz Alexander vidio specifičnu vezu između psihološkog sukoba i tjelesne reakcije, George L. Engel i Arthur H. Schmale modificirali su ovaj objašnjavajući pristup i vrijeme početka i lokalizacije bolesti kod svakog pojedinca vidjeli ovisnim o psihološkom stanje, ali ne i reakcija tijela kao takva. Pierre Marty otkrio je da pacijenti s psihosomatskim bolestima često imaju nedostatak mašte i određeni mehanički način razmišljanja, tako da je pretpostavio povezanost između karakternih osobina i sklonosti psihosomatskim bolestima.
Za Martina Seligmana pogrešno usmjereno učenje procesi su uzrok psihosomatskih bolesti, a Hans Selye bolest također vidi kao krajnji rezultat a stres reakcija na koju se pojedinac nema drugog načina obrane.
Biopsihosocijalni objašnjavajući modeli za razvoj psihosomatske bolesti, npr. Thore von Uexküll, koji se danas koriste, najdalekosežniji su. Oni uključuju ne samo biološko-fizičke, emocionalne i intelektualne komponente pojedinca, već i njegovu socijalnu situaciju i životnu povijest te u interakciji vide obrazloženje za razvoj bolesti.
Postoji li psihosomatski tretman?
Glavobolja, bol u prsima, bol u trbuhu i bol u leđima, zajedno s umor, vrtoglavica, otežano disanje i poremećaji spavanja, najčešće su pritužbe zbog kojih pacijent ide liječniku - i najčešće pritužbe kojima nije pronađen uzrok. Stoga je posebno važno pri liječenju ovih pritužbi posebno uzeti u obzir psihološke i fizičke aspekte. Ali čak i inače, uvijek biste se trebali zapitati da li, osim liječenja, možda nećete moći učiniti nešto više za sebe kako biste utjecali na proces ozdravljenja:
- Zdrava prehrana podržava postajanje zdravom - ali jedite i hranu koju volite i za koju znate da je za vas „duševna hrana“.
- Vježbanje na svježem zraku aktivira vaše imunološki sustav - a sunce tjera loše misli.
- Opuštanje Vježbe smanjiti stres i pomoći vam da postanete uravnoteženiji.
- Zapitajte se doprinose li određene životne okolnosti vašim simptomima. Ako niste sigurni, potražite stručnu pomoć i govoriti psihologu ili psihoterapeutu o vašim problemima.
- Holistički pristupi medicini mogu se naći u naturopatiji, homeopatija, tradicionalna kineska medicina i druga istočnjačka učenja o mudrosti, između ostalih. Pitajte svog liječnika može li vam pomoći u holističkom liječenju.
