Odakle dolazi strah od kortizona? | Kortizon kao oblik terapije za djecu

Odakle dolazi strah od kortizona?

Prvi kortizon pripravci koji su se pojavili na tržištu za liječenje bili su jako dozirani i doveli su do značajnih nuspojava. Čak su i prve masti sadržavale količine koje su bile učinkovite u cijelom tijelu kod mnogih pacijenata. Današnji su pripravci, međutim, puno manje i specifičnije doze te stoga imaju manje nuspojava.

Pogotovo lokalna primjena danas također ima gotovo samo lokalne nuspojave. Daljnji razlog za strah od kortizon krajnji je obrazac dugotrajne uporabe. Roditelji se plaše nuspojava poput trunkala gojaznost i visoki krvni tlak, ali njih se treba bojati samo ako kortizon uzima se u visokim dozama tijekom dugog razdoblja.

Hiperkortizolizam (previsoka razina kortizola u tijelu) dovodi do tzv Cushingov sindrom. Budući da je kortizon hormon koji se prirodno proizvodi u tijelu, njegov je učinak također lakše kontrolirati nego kemijski lijekovi, na koje tijelo često nespecifično reagira. To znači da se nuspojave temelje na prirodnom djelovanju kortizona i dobro su poznate, dok drugi lijekovi mogu izazvati neočekivanije nuspojave. Uz strah od kortizona, često nedostaje i informacija o pripravcima. Roditelji se ne bi trebali bojati pitati liječnika pedijatra ako je nešto nejasno.

Što mogu učiniti da ublažim nuspojave?

Najvažniji način ublažavanja nuspojava je pomno praćenje i prilagođavanje doze kortizona čim se pojave nuspojave. Nadalje, vrijeme unosa je također važno, jer to omogućuje održavanje odgovarajuće razine kortizona u tijelu. Koncentracija kortizona varira ovisno o dobu dana.

Kada koriste sprejeve za nos koji sadrže kortizon, djeca bi nakon upotrebe trebala isprati usta kako bi se spriječila gljivična infekcija u usta. Kortizonska mast treba nanositi samo u tankom sloju na zahvaćena područja kože. U slučaju otvorene kože može se preporučiti dodatna antibiotska terapija, tako da oslabljeni imunološki sustav nije preopterećen patogenima koji možda napadaju. U slučaju dugotrajne terapije kortizonom, prekid treba odvijati polako i postupno kako bi tijelo moglo prilagoditi vlastitu proizvodnju kortizona. Cjelokupnu terapiju kortizonom roditelji i pedijatar trebaju uvijek pažljivo pratiti, čak i kod malo starije djece.

Koje su mogućnosti ako kortizon ne pomaže?

Glavni učinak kortizona temelji se na inhibiciji imunološki sustav a time i slabljenje obrambenih reakcija. Postoji čitav niz različitih lijekova za regulaciju imunosti. Na primjer, u transplantaciji organa ili autoimunim bolestima, inhibitori kalcineurina poput ciklosporina mogu se koristiti za smanjenje stvaranja proupalnih citokina.

Druga skupina lijekova su inhibitori mTor, koji usporavaju razvoj imunoloških stanica. To uključuje lijekove Sirolimus i Everolimus. Citostatski lijekovi također su poznati iz Raka terapija, koja sprečava rast stanica i diobu stanica.

Osim Raka stanice djeluju na sve stanice koje se brzo dijele, a time i na mnoge stanice imunološki sustav, što dovodi do inhibicije upale. Monoklonalni antitijela predstavljaju terapijski još uvijek vrlo mladu alternativu. Oni se mogu vrlo specifično koristiti protiv jednog tipa stanica, pa su stoga prikladni i za liječenje mnogih autoimunih bolesti.

Sve ove alternative imaju vrlo snažan utjecaj na tijelo i mogućnosti su daljnjeg interveniranja u teškim autoimunim bolestima. Evo, vrlo blizu praćenje pedijatara i drugih stručnjaka. Lijekovi ne pokrivaju cijeli spektar djelovanja kortizona, ali su obično specifičniji za određene bolesti.

Citostatski lijekovi također su poznati iz Raka terapija, koja sprečava rast stanica i diobu stanica. Uz stanice raka, one djeluju na sve stanice koje se brzo dijele, a time i na mnoge stanice imunološkog sustava, što dovodi do inhibicije upale. Monoklonalni antitijela predstavljaju terapijski još uvijek vrlo mladu alternativu.

Oni se mogu vrlo specifično koristiti protiv jednog tipa stanica, pa su stoga prikladni i za liječenje mnogih autoimunih bolesti. Sve ove alternative imaju vrlo jak utjecaj na tijelo i mogućnosti su daljnjeg interveniranja u teškim autoimunim bolestima. Evo, vrlo blizu praćenje pedijatara i drugih stručnjaka. Lijekovi ne pokrivaju cijeli spektar djelovanja kortizona, ali su obično specifičniji za određene bolesti.