Kortizon sam po sebi zapravo nije učinkovit lijek, jer hormonalni lijek poznat kao kortizon obično ne sadrži neaktivni kortizon, već njegov aktivni oblik kortizol (hidrokortizon). Kortizon pretvara se pomoću enzimi u stvarnu aktivnu tvar kortizol. Oba kortizon a njegov aktivni oblik pripada skupini steroida hormoni.
Steroidni hormoni primarno se proizvode u kori nadbubrežne žlijezde i odatle se distribuiraju po tijelu kroz krvotok. Točnije, kortizol pripada određenoj podskupini steroida hormonije glukokortikoidi. Kortizol suzbija vlastite obrambene reakcije imunološki sustav i djeluje protuupalno.
Uz to, tjelesna temperatura raste pod utjecajem kortizona, aktivira se metabolizam energije i bol reakcije su inhibirane. Ovi se lijekovi stoga koriste kod sljedećih bolesti:
- Razne vrste upala, u kontekstu ozljeda
- Upalne reumatske bolesti
- Bolesti uzrokovane preaktivnim tjelesnim vlastitim obrambenim sustavom (imunološki sustav), poput alergija i takozvanih autoimunih bolesti, kod kojih je obrana tijela pogrešno usmjerena protiv zdravog tjelesnog tkiva i na taj način zdravi organi uništavaju imunološke stanice koje bi obično samo uništavale stanice zaražene bakterijama ili virusima ili stanicama raka
- Oticanje, crvenilo, zagrijavanje, poremećena funkcija i bol
Kortizon blokira oslobađanje ovih upalnih i imunoloških tvari iz tjelesnih stanica i inhibira njihov učinak u upaljenom tkivu. To objašnjava zašto kortizon djeluje antialergijski, protureumatično i imunosupresivno (prigušujući učinak na vlastiti obrambeni sustav tijela).
Osim toga, kortizon može suzbiti rast tumora u Raka. Uvjet "glukokortikoidi"Odnosi se na učinak tvari, jer potiču stvaranje nove glukoze iz proteini i masti ("glukoza" = šećer), a podrijetlo hormona također je uključeno u taj pojam, jer se oni proizvode u kori (točnije u kore nadbubrežne žlijezde). Aktivni hormon kortizol uglavnom je odgovoran za kontrolu kataboličkih metaboličkih putova.
Regulacija metabolizma šećera, a time i osiguravanje energetski bogatih spojeva jedan je od najvažnijih zadataka hormona. U tom kontekstu potiče stvaranje molekula šećera (glukoneogeneza) u stanicama jetra, potiče razgradnju masti i povećava ukupnu razgradnju proteina. Uz to djeluje inhibitorno na regulirane procese imunološki sustav te je stoga sposoban inhibirati pretjerane reakcije i upalne procese.
Kortizol, poznat kao "hormon stresa", ima mnogo različitih regulatornih funkcija u organizmu. Tijekom dugotrajnih stresnih situacija kortizol se sve više proizvodi i otpušta u krvotok. U tom kontekstu ima sličan učinak kao i kateholamina adrenalin i noradrenalin.
Za razliku od adrenalina, međutim, jer se oslobađa tek puno kasnije. U slučaju kortizola, vezivanje za određeni receptor stanice (receptori povezani s G-proteinima) nije moguće i stoga prvo mora potpuno prodrijeti u unutrašnjost stanice. Odatle kortizol može posebno intervenirati u metaboličkim putovima.
Uz to, kortizon (zapravo aktivni oblik kortizola) djeluje inhibitorno na imunološki sustav. Utjecaj na imunološki sustav također se odgađa tek nakon stvarnog oslobađanja hormona. Nakon što hormon razvije svoj učinak, dolazi do značajnog povećanja broja bijelih krv stanice (limfociti) uz istodobno smanjenje broja prirodnih makrofaga.
Međutim, kortizol se ne pušta slučajno u krvotok, već ga strogo kontrolira dio mozakje hipotalamus a hipofiza. Tijekom stresa, tjelesnog napora i / ili potrebe za energijom, hipotalamus oslobađa hormon zvan CRH (hormon koji oslobađa kortikotropin), koji zauzvrat stimulira hipofiza lučiti ACTH (adrenokortikotropni hormon). ACTH zatim potiče oslobađanje kortizola.
