Metabolizam ugljikohidrata
Metabolizam ugljikohidrata kolokvijalno se naziva i metabolizam šećera. Neke stanice u tijelu, posebno crvena krv stanice i živčane stanice, ovise o kontinuiranoj opskrbi šećer u krvi (glukoza). Budući da ljudi hranu konzumiraju u razmacima s nekoliko dnevnih obroka, potreban im je sustav pomoću kojeg mogu pojesti povišene koncentracije hranjivih sastojaka nakon jela i po potrebi ih ispuštati između obroka.
To je u osnovi zadatak jetra. Nakon obroka, jetra stimulira hormon insulin za pohranu povećane koncentracije krv šećer u posebnom obliku (glikogen). Ukupno, do 10% ukupne težine jetra, tj. oko 150 grama, može se u ovom obliku čuvati u jetri kao šećer.
Kada krv razina šećera počinje padati u vremenu između obroka, jetre, pod utjecajem hormona glukagon, počinje razgraditi uskladišteni šećer. Ovaj se šećer pušta u krv u službi tijela. Međutim, zalihe šećera u jetri dostatne su samo za manje od jednog dana bez hrane.
Stoga jetra također ima sposobnost da proizvodi šećer proteini, proteini prvenstveno se dobivaju razgradnjom proteina u mišićnim stanicama. Neki rijetki, uvijek genetske bolesti utječu na ovu funkciju jetre.
Pojedinac proteini (enzimi), koji su neophodni za ispuštanje šećera u krv, nedostaju. U tim slučajevima pacijent može normalno jesti i napuniti svoje zalihe. Ali onog trenutka kada tijelo ovisi o ispuštanju šećera u krv, kvar postaje očit i pacijent pati od hipoglikemije. Terapija je oprezna dijeta uz redovite, male obroke.
Metabolizam masti
Jetra je sposobna pohraniti brojne vitalne tvari i osloboditi ih po potrebi. Tu spadaju vitamini A, B12, D, E i folna kiselina kao i metali željezo i bakar. Opisane su bolesti za oba metala kod kojih genetski defekt dovodi do abnormalnog skladištenja tih metala, što također može dovesti do oštećenja jetre, pa čak i ciroze jetre (Wilsonova bolest, hemosideroza).
Svi članci iz ove serije:
