Nedostatak joda tijekom trudnoće
Za vrijeme trudnoća i dojenje potreba za jod povećava se jer majčino tijelo mora opskrbljivati ne samo sebe već i nerođeno ili novorođenče s dovoljno joda. U trudnoća a laktaciju je teže uzeti dovoljno jod hranom zbog povećane potrebe za jodom. Trudnice i dojilje bi stoga trebale uzimati 150 do 200 mikrograma jod dnevno.
Već u 12. tjednu trudnoćaje Štitnjača nerođenog djeteta počinje proizvoditi hormoni. Štitnjača hormoni su prijeko potrebni za tjelesno i mentalno sazrijevanje. An nedostatak joda u novorođenčeta uzrokuje poremećaje Štitnjača funkcija.
Posljedica može biti Icterus neonatorum prolongatus, što znači da žutica novorođenog djeteta trajat će dulje nego kod djece bez nedostatak joda. Novorođenčad sa nedostatak joda također su lijeni za piće, češće pate od zatvor a manje se kretati. Moguće je da refleks mišića, npr refleks tetive patele, su slabiji.
Umbilikalne kile češće su kod poremećene funkcije štitnjače zbog nedostatka joda nego kod novorođenčadi s potpuno funkcionalnom Štitnjača. Uzroci su nedostatak joda tijekom trudnoće hipotireoza, u daljnjem tijeku bolesti gubitak sluha, razvijaju se govorni poremećaj, zaostajanje u rastu i mentalna zaostalost. Mentalna zaostalost toliko je izražena nakon samo tri tjedna da se udaljenost do normalno razvijene djece više ne može sustići.
Iz tog razloga se svako novorođenče u Njemačkoj testira na slabu funkciju štitnjače (npr. Zbog nedostatka joda). A gušavost ili struma opisuje povećanje štitnjače i najčešći je endokrini poremećaj. U područjima s nedostatkom joda, do 30% odraslih ima nedostatak joda gušavost.
Gušavost mogu se pojaviti kod raznih bolesti štitnjače, a nedostatak joda je jedan od njih. Nedostatak joda aktivira čimbenike rasta u štitnjači, stanice štitnjače se dijele, stvara se više stanica i oticanje štitnjače javlja se. Kao rezultat nedostatka joda, manje štitnjače hormoni se proizvode.
Nedostatak hormoni štitnjače dovodi do povećanog rasta stanica štitnjače oslobađanjem TSH (hormon koji stimulira štitnjaču, vidi gore), tako da pojedinačna stanica postaje veća. Oba mehanizma doprinose stvaranju guše. Guša može izazvati osjećaj pritiska ili nakupine grlo.
Mala guša obično ne stvara probleme, dok velika guša može pomaknuti dušnik i začepiti disanje, Također je moguće da hrskavica od dušnik je oštećen i slomljen (traheomalacija). S vremenom se povećana štitnjača podvrgava nodularnom preuređivanju, što može dovesti do razvoja autonomne štitnjače.
Autonomni čvor proizvodi hormoni štitnjače bez podvrgavanja normalnom regulatornom krugu tijela. Treba operirati veliku i čvornastu gušu, kao i gušu koja ometa ostale organe u vrat ili gušavost koja se ponovno pojavi nakon operacije. Guša, koja je uzrokovana nedostatkom joda, u mnogim je slučajevima simetrična i meka. Štitnjača može održavati dobar metabolički položaj formirajući gušu. Povećana štitnjača, koja međutim proizvodi normalnu količinu hormona, naziva se eutireozna guša.
Svi članci iz ove serije:
