Postojanje nesvjesnog uma je kontroverzno. U dubinskoj psihologiji pretpostavlja se da osim svjesnih procesa postoje i nesvjesni koji snažno utječu na ljudsko ponašanje, iako se ne percipiraju. Ove nesvjesne mentalne procese treba postupno otkrivati kako bi se stekao uvid u čovjekovo ponašanje i potrebe. Stoga dubinska psihologija ima za cilj prodrijeti što dalje ispod površine svijesti kako bi analizirala nesvjesne procese koji bi mogli utjecati na svjesni život.
Što je dubinska psihologija?
Dubinska psihologija ima za cilj prodrijeti što dalje ispod površine svijesti kako bi analizirala nesvjesne procese koji bi mogli utjecati na svjesni život. Filozofi poput Nietzschea, Leibniza ili Schopenhauera pretpostavljali su u tom smislu psihu koja leži skrivena. Prvi znanstveni pristup sustavnom istraživanju iznio je Sigmund Freud, koji je utemeljio psihoanalizu. Opširno se bavio ponašanjem i iskustvom čovjeka kako bi u njemu otkrio određene obrasce, za što je razvio odgovarajuću metodu liječenja. Pritom je iznio tezu da potisnuti i nesvjesni osjećaji mogu razboljeti ljude, čak uzrokovati tjelesne simptome. Freud je sukobe posebno snažno pripisao suzbijanju seksualnih potreba, koje se zatim transformiraju u energiju drugdje. Ako se to ne učini, javljaju se tjelesni i mentalni poremećaji, od kojih psihološki simptomi poput tjeskobe i depresija samo su neke. Tretman koji je predložio uključuje psihoterapeuta koji sjedi iza pacijenta, njemu nevidljiv, tako da se može u potpunosti koncentrirati na sebe. Sam koncept dubinske psihologije razvio je Eugen Bleuler, Švicarac psihijatar koji je također skovao pojmove shizofrenija i autizam. Nije pretpostavljao nikakvu odvojenost bolesti od mentalne zdravlje. Tada je jedan od najvećih predstavnika dubinske psihologije bio Carl Gustav Jung, koji je pretpostavljao arhetipove koji nesvjesno vode ponašanje u svakom čovjeku. Napokon, pretpostavljalo se da su procesi regulacije pogona i obrade sukoba uvijek u osnovi svjesnog ponašanja. Tako se dubinska psihologija ubrzo podijelila u tri glavne škole. Zajedno s Freudovom, Jung je razvio analitičku psihologiju, a Alfred Adler ubrzo je stvorio individualnu psihologiju. Sve škole slijede tezu da u dubini nesvjesnog postoje psihološki procesi nagona i slični motivacijski procesi, koji se od škole do škole razlikuju kao odgovarajuća pokretačka snaga. Freud je krenuo od seksualnog nagona, Jung, Freudov učenik, pretpostavljao je nespecifičnu pogonsku energiju, a Adler jednostavnu težnju za moći u čovjeku.
Tretmani i terapije
Sukladno tome, dubinska psihologija nije sinonim za psihoanalizu. Razlikuju se u liječenju, a sukladno tome i u obliku, cilju i trajanju. Iako psihoanalizom želi promijeniti cijelu osobnost, liječenje se često odvija ležeći, na poznatom kauču i traje nekoliko godina, dubinsko psihološko liječenje odvija se sjedeći i traje najviše dvije godine. Slijedi cilju otkrivanja sukoba koji dovesti do depresija, na primjer, bez želje da preobrazi pacijenta ili ga promijeni iz temelja. Ljudi obično razvijaju ono što se naziva obrascima odnosa djetinjstvo. Oni određuju kako pristupa drugim ljudima ili doživljava okolinu. U vrijeme kada je razvio ove obrasce, oni su dali smisao i odredili reakcije. Oni postaju problem samo kad je ponašanje iznenada neprikladno. Sporovi i odgoj od strane roditelja, kao najvažnijih referentnih osoba u Hrvatskoj djetinjstvo, održavaju se posebno prema određenom obrascu i određuju u kasnijem životu kontakt s drugim ljudima, a isto tako i odnose u koje osoba stupa. Često se ponavljaju iste pogreške, a da osoba ne može sama protumačiti ovo ponašanje. Sličan ovome je odnos koji pacijent zatim gradi s psihoterapeutom, koji kroz tretman pokušava otkriti te obrasce i osvijestiti ih. To se naziva prijenosom. To je jedno od najvažnijih sredstava takvih terapija.Prijenos uvijek treba tražiti tamo gdje postoje ideje, očekivanja, strahovi ili želje koje su se već formirale i ponovno i ponovno oživljavaju poput predloška. Ti se obrasci i strahovi namjerno oživljavaju i evociraju terapija. U tom procesu psihoterapeut poklanja veću pozornost vlastitom ponašanju, svom emocionalnom odgovoru na pacijenta. To se u psihoanalizi naziva kontraprijenosom. Također se koristi za liječenje. Cilj nije cjelovita analiza dosadašnjeg života pacijenta, već samo promjena određenih nepovoljnih životnih okolnosti, tako da pritužbe i simptomi nestaju. U skladu s tim, simptomi se ne liječe izravno, već se njihovi uzroci rješavaju u liječenju dubljih slojeva.
Dijagnoza i metode ispitivanja
Dubinska psihologija koristi se za ljude koji pate, na primjer, od poremećaji spavanja, depresija, koncentracija poremećaji, opsesije, akutne krize, od stanja iscrpljenosti ili poremećaja spolnih funkcija. Ljudi koji su imali stresnih iskustava, u smislu traume, također mogu pronaći pomoć u dubinskoj psihologiji. Znanstveno dokazane, ove metode su izuzetno uspješne. Pacijenti koji jedu ili su akutni poremećaji anksioznosti, s druge strane, manje su pogodni za dubinsko psihološko liječenje. Većina terapija slijedi uobičajeni obrazac. Međutim, s vremena na vrijeme psihoterapeut savjetuje privremene lijekove koji utječu na um i psihu i uvijek ih mora propisati liječnik. Tu spadaju razni psihotropni lijekovi, koji su korisni u posebno teškim krizama kako bi unaprijed učinili pacijenta stabilnijim i omogućili liječenje koje ne riskira da ga psihičke epizode i kvarovi blokiraju. Dubinska psihologija kao a terapija mogu se odvijati ambulantno, ali i stacionarno. Za potonja stanja postoje psihosomatske klinike specijalizirane za to. Takva mjere su prikladni kada, na primjer, pogođena osoba treba određenu udaljenost od svog svakodnevnog života, posla ili obitelji. U terapiji se pacijent tada može koncentrirati na liječenje u miru i hrabro se promijeniti.
