aleksandrijskog senna (Senna alexandrina) pripada obitelji mahunarki i može se naći u Arabiji, odnosno Africi. U 19. stoljeću lišće biljke koristilo se kao laksativ, ali njegovi aktivni sastojci su također ubrizgani u vezivno tkivo pod koža.
Pojava i uzgoj aleksandrijske sene.
Biljka se nalazi uglavnom u južnom Alžiru, Egiptu te sjevernoj i tropskoj Africi. Aleksandrijski senna je grm i doseže visinu od 0.5 do 1.5 metara. Listovi su glatki i perasti, a cvjetovi su mu poredani u grozdastim cvatovima i zigomorfni su. Latice imaju žutu boju. Uz to i aleksandrijski senna donosi smeđe plodove koji rasti duga do četiri centimetra. Biljka se nalazi uglavnom u južnom Alžiru, Egiptu te sjevernoj i tropskoj Africi. Ima ga i u Jemenu i Saudijskoj Arabiji. Ostala izvorna područja su u istočnom Pakistanu, južnoj Indiji i jugozapadnom Jordanu. U prošlosti je biljka iz Nila dopremljena u Aleksandriju, odakle je dalje otpremljena u Europu. Iz tog razloga naziva se i aleksandrijska Senna. U 19. stoljeću Egipat je čak imao monopol nad trgovinom sennom. Njegova su ljekovita svojstva prvi put dokumentirana u 8. stoljeću, a do srednjeg vijeka uglavnom se koristio za želudac bolesti, guba odnosno očne bolesti. Od 16. stoljeća tada se koristi i kao laksativ. Paracelus je, na primjer, koristio lišće biljke zajedno s pelin a poriluk kao a laksativ, a grof sveti German je također propagirao aleksandrijsku senu kao lijek. U Burkini Faso, ljekari koriste biljku za želudac tegobe. U tu se svrhu korijen sene drobi, a zatim miješa med. Danas se uglavnom koriste suhe mahune kao i suho lišće droge podrijetlom uglavnom iz Indije, odnosno Sudana.
Učinak i primjena
Aleksandrijska senna sadrži antrakinone, sennozide kao i sluzi. Plodovi biljke sadrže i hidroksiantracenoikozide. Senozidi predstavljaju prirodne prolijekovi čija se betaglikozidna veza probavom ne razgrađuje enzimi. Stoga antrakinonski glikozidi dosežu debelo crijevo or rektum nepromijenjena. Uz pomoć beta-glikozidaza tada se oslobađaju aglikoni koji potom oksidiraju u antrone. Antroni povećavaju lučenje tekućine, potiču crijevnu peristaltiku i inhibiraju tekućinu apsorpcija. Kao rezultat, crijevni sadržaj može se povećati i pokrenuti refleks defekacije. Uz to, dolazi do povećanja klorid otpustite tako da više elektroliti (magnezij, kalij) I voda ući u crijeva. Međutim, ovo također uskraćuje tijelu hranjive sastojke, zbog čega se Senna smije koristiti samo kratko vrijeme. Aleksandrijska sena uglavnom se koristi za zatvor, iako voćni lijek ovdje ima blaži učinak. Osim toga, biljka se može koristiti za evakuaciju crijeva prije pregleda ili u slučajevima analnih pukotina ili hemoroidi, odnosno za ponovno omekšavanje stolice. Senna je kontraindicirana u slučajevima crijevna opstrukcija, tijekom trudnoća i kod djece mlađe od dvanaest godina. Budući da derivati antracena mogu preći u majčino mlijeko, ne preporučuje se uporaba tijekom dojenja. Uz to, Senna se ne smije uzimati u slučajevima upalnih bolesti crijeva poput ulcerozni kolitis, Crohnova bolest or upala slijepog crijeva, ili u slučajevima ozbiljnog nedostatka tekućine. Također se treba obratiti liječniku ako saluretici, sladić korijen, ili kortizon ili se uzimaju supstance slične kortizonu. Kako bi se spriječilo moguće kalij nedostatka, Senna se ne smije koristiti dulje od jednog do dva tjedna. Uz to, nije poželjno uzimati biljku u kombinaciji s srčani glikozidi, jer će to rezultirati pojačavajućim učinkom. Predoziranje može izazvati povraćanje, bol u trbuhu, oštećenje crijeva živci, kao i proteini u mokraći.
Zdravstveni značaj, liječenje i prevencija.
Lišće i plodovi sene koriste se za omekšavanje stolice kako bi se mogla nježno isprazniti. Tijekom razdoblja od jednog do dva tjedna, pogodna je i kao laksativ za zatvor ili za nježnu evakuaciju u slučajevima hemoroidi, analne pukotine ili nakon operacija. Lišće i plodovi biljke također su izuzetno popularni u samoliječenju i sastojak su mnogih komercijalno dostupnih pripravaka. Aktivne tvari se također vrlo često isporučuju u obliku čaja. Za to se lijek prelije vrućim voda i mora se uliti deset do dvadeset minuta prije nego što se izlije. Osim toga, moguće je pripremiti a hladan ekstrakt. U ovom slučaju, lišće se priprema sa hladan voda i mora se uliti dvanaest sati. Zatim se procijede i čaj se ugrije. Ako je učinak prejak, treba popiti samo pola ili tri četvrtine šalice čaja. Ako se koriste plodovi biljke, moguće je skratiti namakanje, jer se aktivne tvari iz plodova brže oslobađaju. Štoviše, za čaj se aleksandrijska sena može kombinirati kim ili ljenjiva kora. Kada lijek počne djelovati, grčevi u trbuhu može se dogoditi, a u nekim slučajevima urin je također obezbojen crvenkasto smeđe boje. Ako se Senna uzima dulje vrijeme, zatvor javlja se. Pored toga, elektrolit i voda uravnotežiti može postati neuravnotežen, što može naknadno dovesti do srčane aritmije. Uz to i crijevni sluznica može potamniti zbog naslaga pigmenta. Međutim, ovo obojenje je obično bezopasno i nazaduje kad se Senna više ne uzima.
