Terapijski cilj
Poboljšanje sposobnosti vježbanja
Preporuke za terapiju
- Aortna stenoza (droga terapija nije moguće).
- Aortna insuficijencija:
- ACE inhibitori, antagonisti receptora za angiotenziju II (za smanjenje predopterećenja i naknadnog opterećenja *).
- Srčani glikozidi (za povećanje kontraktilnosti).
- diuretici
- Mitralna stenoza:
- Srčani glikozidi (Za fibrilacija atrija; povećati kontraktilnost / sposobnost sklapanja).
- diuretici (diuretički lijekovi).
- Mitralna regurgitacija:
- Endokarditis profilaksa (preventivne medicinske mjere namijenjene sprečavanju zaraznog endokarditisa).
- Tromboza profilaksa u slučaju dokaza o trombima ili trombozi u povijest bolesti.
- In srčane aritmije adekvatan terapija, ako je potrebno implantacija ICD (implantabilni kardioverter / Defibrilator; pejsmejker).
- Mitralni prolaps:
- Profilaksa endokarditisa
- Profilaksa tromboze kada u medicinskoj povijesti (povijest bolesti) postoje dokazi o trombima („krvni ugrušci“) ili trombozi (stvaranju krvnog ugruška u krvnoj žili)
- In srčane aritmije adekvatan terapija, ako je potrebno ugradnja ICD.
- Vidi također pod „Daljnja terapija“.
* Predopterećenje (predopterećenje) - sila koja vodi do istezanje vlakana ventrikula (srce komore) na kraju dijastola (opuštanje i faza punjenja srce) Afterload (= naknadno opterećenje) - sile koje djeluju suprotno kontrakciji mišića srčanih komora i na taj način ograničavaju izbacivanje krv od srce komore u krvožilni sustav.
Daljnje napomene
- Terapija zastoj srca/ zatajenje srca (vidi ispod istoimene teme).
- Dok su NOAK-ovi (ne-vitamin K antagonistički oralni antikoagulanti) mogu se koristiti u svih bolesnika s valvularna bolest srca, pacijenti s mehaničkim srčane valvule i oni s reumatskim mitralni ventil stenoza bi trebala i dalje primati VKA (vitamin K antagonisti).
- Kongenitalna bolest srca (sinonim: kongenitalna bolest srca, AHF) i NOAK: Odrasli bolesnici s kongenitalnom bolešću srca na NOAC imali su veće stope trombembolije (3.8% naspram 2.8%), MACE (7.8% naspram 6.0%), krvarenja (11.7% naspram 9.0%) i smrtnost od svih uzroka (4.0% prema 2.8%; svi P <0.05) nakon 1 godine terapije u usporedbi s VKA. ZAKLJUČAK: VKA treba razmotriti vjerojatnije u bolesnika s urođenim srčanim manama.
