Transplantacija matičnih stanica (SCT; točnije transplantacija hematopoetskih matičnih stanica; HSCT; krv transplantacija matičnih stanica) je oblik prijenosa matičnih krvnih stanica. Koristi se za obnavljanje uništene hematopoeze (krv formiranje) putem radiatio (zračenje terapija) i / ili kemoterapija. Matične stanice nalaze se u koštana srž kao i u perifernom krv. Imaju sposobnost diferencijacije u različite krvne stanice.
Indikacije (područja primjene)
- Akutne leukemije/rakovi krvi (akutna limfoblastna leukemija (SVI), akutna mijeloidna leukemija (AML)).
- Aplastična anemija - koštana srž zatajenje s pancitopenijom (sinonim: tricitopenija), odnosno sva tri niza stanica u krvi (anemija, leukopenija i trombocitopenija) zbog stečene (često) ili kongenitalne (rijetko) aplazije koštane srži.
- Bronhijalni karcinom (ment Raka) – u ranoj fazi malih stanica ment rak koji se trenutno testira.
- Kronične leukemije (kronična limfocitna leukemija (CLL), kronična mijeloidna leukemija (CML)).
- Tumori zametnih stanica – oblik terapija trenutno se testira.
- Karcinom dojke (rak dojke) – u recidivu ili metastatskom stadiju koji se trenutno testira.
- Hodgkinova bolest – maligna bolest koja zahvaća limfni sustav.
- Mijelodisplastični sindrom (MDS) - stečena klonska bolest koštana srž povezan s poremećajem hematopoeze (stvaranje krvi).
- Ne-Hodgkinov limfom (NHL) – ovaj skupni pojam obuhvaća sve maligne (maligne) bolesti limfnog sustava (maligne limfome), koje nisu Hodgkinova bolest.
- Rak jajnika (rak jajnika) – trenutno u ispitivanju s minimalnim rezidualnim tumorom.
- Plazmocitom (multipli mijelom) – zloćudna (maligna) bolest uzrokovana abnormalnom proliferacijom plazma stanica (posebnih krvnih stanica).
- Teške kombinirane imunodeficijencije
- Bolest srpastih stanica (anemija srpastih stanica)
postupak
U prošlosti koštana srž transplantacija bila pretežno izvedena. Danas se matične stanice sve više dobivaju iz periferne krvi odvajanjem krvnih stanica (hematopoetski transplantacija matičnih stanica) nakon što su ih faktori rasta mobilizirali u ali (leukafereza). Nakon što su matične stanice ekstrahirane iz krvi, mijeloablativ terapija ("standardno kondicioniranje") provodi se kako bi se uništile sve zaražene krvne stanice. To obično zahtijeva kombinaciju kemoterapija i terapija zračenjem. Nakon što se hematopoetske stanice unište, daju se matične stanice, koje potom uzrokuju stvaranje novih, zdravih krvnih stanica. Mogu se razlikovati sljedeći oblici transplantacije matičnih stanica:
- Autologne matične stanice transplantacija (ASZT; auto-SZT)/autologna transplantacija hematopoetskih matičnih stanica (auto-HSZT) – u ovom postupku pacijentu se vraćaju vlastite matične stanice.
- Alogene matične stanice transplantacija//alogena transplantacija hematopoetskih matičnih stanica (alloHSZT) – u ovom slučaju oboljeloj osobi daju se matične stanice druge, ali HLA-identične osobe.
U slučaju alogene transplantacije, najvažniji uvjet je histokompatibilni darivatelj. Idealni darivatelji su HLA-identična braća i sestre ili članovi obitelji. HLA tipizacija se provodi kako bi se utvrdilo je li donor prikladan. Podudaranje 10/10 je idealno, ali se nalazi samo u otprilike polovici slučajeva. Napomena: HLA podudaranje možda neće biti potrebno za matične stanice iz pupčana vrpca. Vjerojatnost ukupnog preživljenja nakon primanja transplantacije iz an pupčana vrpca darivatelja krvi bio je barem jednako povoljan kao onaj nakon primanja transplantacije od nesrodnog darivatelja s neusklađenim HLA-om i značajno viši od onog nakon primanja transplantacije od nesrodnog darivatelja s neusklađenim HLA-om. Nadalje, vjerojatnost recidiva bila je niža u skupini davatelja krvi iz pupkovine nego u bilo kojoj drugoj skupini. Transplantacija matičnih stanica može biti iz sljedećih vrsta stanica:
- Koštana srž
- Matične stanice periferne krvi
- Krv iz pupkovine (rijetko)
Transplantacija matičnih stanica visoko je rizičan oblik terapije, čiju indikaciju treba pažljivo razmotriti. Treba se provoditi samo u specijaliziranim centrima. Predterapija za transplantaciju matičnih stanica:
- Kondiciona terapija prije alogene transplantacije matičnih krvotvornih stanica (HSCT) kod odraslih s malignim i nemalignim bolestima te kod malignih bolesti u djece starije od mjesec dana: treosulfan (predlijek; spada u bifunkcionalne alkilante) u kombinaciji s fludarabinom (citostatik iz skupine purinskih analozi)
- Multicentričnom studijom (praćenje 24 mjeseca) dokazano je da administraciju anti-limfocitnog globulina (ATG) prije alogene terapije matičnim stanicama kao dio mijeloablativnog kondicioniranja (koji se sastoji od zračenja i/ili kemoterapija) je u velikoj mjeri uspio spriječiti kroničnu bolest transplantata protiv domaćina (GvHR). To je od velike važnosti jer je to prevencija kasnih komplikacija. Rezultati:
- Kondicioniranje plus ATG: 32.2% kronični GvHD (95 postotni interval pouzdanosti 22.1 do 46.7 posto).
- Kondicioniranje bez ATG-a: prevalencija kroničnog GvHD-a 68.7% (58.4-80.7%).
- Preživljenje bez recidiva u prve dvije godine: 59.4 naspram 64.6% [nije značajno].
- Smrtnost od svih uzroka (smrtnost): 74.1 naspram 77.9% [nije značajno].
Moguće komplikacije
- Bolest presatka protiv domaćina* (GvHR; reakcija davatelja protiv domaćina/reakcija odbijanja) (približno 25% slučajeva).
- Infekcije
* Kliničko ispitivanje faze III pokazalo je da terapija lijekom ruksolitinibom često može spriječiti ovaj imunološki odgovor: kontrola imunološkog odgovora bila je gotovo dvostruko veća s ruksolitinibom, u gotovo 40 posto slučajeva, u usporedbi s 22 posto sa standardnom terapijom
Kasne posljedice nakon alogene transplantacije matičnih stanica (alloHSZT)
- Recidiv primarne bolesti i sekundarne hematološke neoplazme.
- Čvrsti tumori
- Nemaligne kasne sekvele nakon alloHSZT.
- imunodeficijencije i kasne infekcije.
- Imunološki kasni učinci i autoimuni fenomeni.
- Kasni učinci naknadnih sustava: Dišni sustav, koža i kožni dodaci, krvožilni sustav, gastrointestinalni trakt (gastrointestinalni trakt), jetra te bubrezi, pluća, oralni i genitalni sluznica, mišićno-koštani sustav, neurološki sustav.
- Napomena: Dugotrajno liječenje sa azitromicin nakon HSCT-a može nositi rizike koji premašuju očekivane koristi. Azitromicin nije odobren za profilaktičko liječenje sindroma obliterirajućeg bronhiolitisa (BOS) u bolesnika nakon HSCT.
- Nakon transplantacije hematopoetskih matičnih stanica, odrasli primatelji starili su znatno brže od svoje braće i sestara manje od 10 godina nakon liječenja. To je bilo vidljivo već u ranim 30-ima. Pokazali su povećanu slabost, često smanjenje mišića snaga i izdržljivost, a kretanje im je bilo usporeno.
- Ozbiljan poremećaj crijevna flora nakon autologne transplantacija stolice zbog predtretmana ("kondicioniranja") i antibiotske terapije: autologna transplantacija stolice može promicati bakterijsku raznolikost u crijevima i vjerojatno smanjiti broj Clostridium difficile infekcija.
- Hormonska disfunkcija i neplodnost.
- Umor (teški umor)
cijepljenje
Slijede preporuke za cijepljenje nakon alogene transplantacije hematopoetskih matičnih stanica (alloHSZT):
| Cijepljenje | Početak cijepljenja Mjesec dana nakon HSCT | Broj doza cijepljenja |
| Pneumokok (konjugat) | 3-6 | 3 + 1e |
| Difterija | 6 | 3 + 1 |
| Hemophilus (konjugat) | 6 | 3 + 1 |
| Meningokok (konjugat) | 6 | 3 |
| Hripavac | 6 | 3 + 1 |
| dječja paraliza (inaktivirana) | 6 | 3 + 1 |
| tetanus | 6 | 3 + 1 |
| Influenca (inaktivirana)a | 3-6 | 1-2 |
| TBEb | 6-12 | 3 |
| Hepatitis A/B (rekombinantni) | 6-12 | 3 |
| Humani papiloma virusc | 6-12 | 3 |
| vodene kozice | 6-12 | 3 |
| Burl | 24 | 2 |
| Mumpsd | 24 | 2 |
| crvenkast | 24 | 2 |
Legenda
- Godišnje cijepljenje
- BRizična/endemska područja
- cKod adolescenata i mladih odraslih koji nisu bili podvrgnuti infekciji, ali su cijepljeni.
- DSamo kod pacijenata s dokazanom imunokompetentnošću.
- E3 ×13-valentno cjepivo, konačno 23-valentno cjepivo (imunokompetentne pacijente treba cijepiti sekvencijalno 13-valentnim konjugiranim cjepivom PCV13 i šest do 12 mjeseci kasnije 23-valentnim polisaharidnim pneumokoknim cjepivom PPSV23).
