Stopa preživljavanja
Stope preživljavanja općenito su u medicini dane kao statistička vrijednost „5-godišnje stope preživljavanja“. To izražava u postotku broja preživjelih nakon 5 godina u određenoj skupini pacijenata. Za Ewingov sarkom, navedena stopa preživljavanja kreće se u rasponu između 40% i 60-70%.
Ti široki rasponi proizlaze iz činjenice da stopa preživljavanja ovisi o zarazi dotične koštane regije. Na primjer, ako kosti ruku i / ili nogu, 5-godišnja stopa preživljavanja je 60-70%. Ako je zdjelične kosti pogođeni, stopa preživljavanja je 40%.
Koliki je rizik od recidiva?
Prosječna stopa preživljavanja od 5 godina iznosi 50%. Ovdje se može pretpostaviti da je ovo agresivno i zloćudno Raka. Stopa 5-godišnjeg preživljavanja ukazuje na to da je u prosjeku polovica svih dijagnosticiranih Ewingov sarkom vodi u smrt. Ako, pak, nakon 5 godina uspješnog liječenja Ewingov sarkom ne mogu se otkriti daljnji nalazi, Raka kaže se da je izliječen.
kontrola
preporuke:
- U 1. i 2. godini: trebao bi biti klinički pregled svaka tri mjeseca. To obično uključuje lokalno stanovništvo Rendgen pregled, laboratorijski testovi, CT toraksa i koštanog tijela scintigrafija. Jednom u šest mjeseci obično se izvodi lokalna magnetska rezonanca.
- U 3. do 5. godini: klinički pregled treba provoditi u razmacima od šest mjeseci. Tijekom ovog pregleda, mještanin Rendgen pregled, laboratorijski testovi, CT toraksa i koštanog tijela scintigrafija obično se izvode. Jednom se godišnje izvodi lokalni MRI. - Od 6. godine nadalje obično se jednom godišnje izvode: an Rendgen kontrola laboratorijskim pregledom i CT grudnog koša kao i skeleta cijelog tijela scintigrafija i lokalni MRI.
rezime
Bolest (Ewingov sarkom) ime je dobio po prvom opisu Jamesa Ewinga 1921. godine: visoko maligni tumori koji se razvijaju iz degeneriranih primitivnih neuroektodermalnih stanica (= nezrele stanice preteče živčanih stanica). Stoga Ewingovi sarkomi pripadaju primitivnim, zloćudnim, solidnim tumorima. Kao što je već gore spomenuto, Ewingovi sarkomi uglavnom zahvaćaju srednja područja duge cjevaste kosti i zdjelice, ali moguće je i to nadlaktica (= rame) ili rebra su pogođeni, tako da paralelno s osteosarkom pojavljuju.
Zbog popratnih znakova upale, zbunjenost s osteomijelitis je zamislivo. Zbog metastaze, koji se javljaju vrlo brzo (otprilike 1⁄4 svih pacijenata već ima tzv. kćer metastaze kod dijagnoze), Ewing sarkomi se mogu naći u mekom tkivu slično kao rabdomiosarkom.
Pluća su obično najviše pogođena metastazama. Uzroci koji bi mogli biti odgovorni za razvoj Ewingov sarkom još uvijek su nepoznati. Međutim, trenutno se pretpostavlja da niti genetska komponenta (nasljedstvo) niti već izvršena radioterapija mogu se smatrati odgovornima za razvoj.
Utvrđeno je, međutim, da se Ewingov sarkom često javlja kada u obitelji postoje koštane anomalije ili kada pacijenti pate od retinoblastom (= zloćudni tumor mrežnice koji se javlja u adolescenciji) od rođenja. Istraživanja su pokazala da tumorske stanice takozvane obitelji Ewingovog sarkoma pokazuju promjenu na kromosomu br. 22.
Pretpostavlja se da je ta mutacija (genetska promjena) prisutna u oko 95% svih bolesnika. Sarkomi Ewing mogu uzrokovati oticanje i bol u zahvaćenim regijama, što također može biti povezano s funkcionalnim ograničenjima. Groznica i umjerena leukocitoza (= porast broja leukocita u krv) također su zamislivi.
Zbog mogućnosti zbrke s, na primjer, osteomijelitima (vidi gore), dijagnoza nije uvijek laka i stoga može zahtijevati biopsija (= ispitivanje finog tkiva uzorka tkiva) uz postupke snimanja (rentgenski pregled). Terapijski pristupi obično se primjenjuju na nekoliko razina. S jedne strane, takozvani plan terapije preoperativno obično predviđa kemoterapijsko liječenje (= neoadjuvantno kemoterapija).
Čak i nakon kirurškog uklanjanja Ewingov sarkom, pacijent se terapijski liječi zračenjem i, ako je potrebno, obnavlja kemoterapija. U tome je razlika osteosarkom postaje uočljiv: u usporedbi s Ewingovim sarkomom, osteosarkom ima nižu osjetljivost na zračenje. Hoće li se recidivi (obnovljeni rast tumora) snažno ovisiti o opsegu stvaranja metastaza, odgovoru na predoperativni kemoterapija i "radikalnost" uklanjanja tumora. Trenutno se pretpostavlja da je petogodišnja vjerojatnost preživljavanja oko 50%. Kirurška poboljšanja tijekom posljednjih 25 godina omogućila su poboljšanje vjerojatnosti preživljavanja
