Faze Hodgkinovog limfoma
Faze Hodgkina limfoma klasificirani su prema Ann-Arbor, koji se također koristi za ne-Hodgkinov limfom. Broj i raspodjela pogođenih limfa čvorne stanice u tijelu presudne su, s dijafragma služeći kao važan i klinički važan biljeg. Ukupno postoje 4 faze: I) Infekcija jedne (1) limfa regija čvora ili jedan (1) ekstranodalni fokus II) Infekcija 2 ili više regija limfnih čvorova ili ekstranodalna žarišta, pri čemu su oni smješteni točno na jednoj strani dijafragma (iznad ili ispod) III) Infekcija 2 ili više regija limfnih čvorova ili IV) Diseminirana, tj. difuzno distribuirana, zaraza jednog ili više ekstralimfnih organa, pri čemu limfa status čvora više nije važan; ekstranodalna žarišta su područja u kojima su stanice, a time i tumor napustile limfni čvor i proširile se na druga tkiva.
Ekstralimfatični organi su svi organi, osim limfni čvorovi, slezena i timus. Također se daju dodatne oznake, npr. A ili B za prisutnost (B) ili odsutnost (A) B simptomi. Na temelju tih faza mogu se okvirno izvesti prognoze i mogućnosti terapije.
Terapija Hodgkinovog limfoma
Terapija Hodgkinov limfom uvijek ima za cilj izlječenje, bez obzira na faze, ali način liječenja određuje se fazama. U osnovi, postoje dva stupa terapije za Hodgkinov limfom: intenzivno kemoterapija uz primjenu učinkovitih lijekova s mnogo nuspojava s jedne strane i radioterapija s druge strane. Obje metode imaju svrhu uništavanja degeneriranih stanica kako bi se izliječio tumor, a time i bolest.
U fazama 1 i 2, zbog prilično lokaliziranog oticanja limfni čvorovi, terapija zračenjem glavna je terapija koju prati kemoterapija, dok u fazama 3 ili 4 kemoterapija igra glavnu ulogu. To se općenito daje uz pomoć fiksnih režima liječenja. Režim ABVD (s tvarima adriamicin, bleomicin, vinblastin i dakarbazin) i režim BEACOPP (koji se sastoji od bleomicina, etopozida, adriamicina, ciklofosfamida, onkovina, prokarbazina i prednizona) široko se koriste u Hodgkinov limfom.
Te se tvari daju u nekoliko ciklusa tijekom tjedana u fiksnim dozama i intervalima, ovisno o stadiju i uzrokuju odumiranje ili inhibiranje tumorskih stanica. Međutim, ova je terapija bogata nuspojavama poput mučnina, povraćanje i gubitak kose. Zračenje se može koristiti ciljanije i koristi visokoenergijske zrake da uništi Hodgkinove zrake limfoma bez oštećenja puno zdravog tkiva. Međutim, rizik od drugog zloćudnog tumora uvijek se povećava nakon terapije. Točna terapija za Hodgkinovu limfoma je komplicirano i uvijek uključuje individualnu procjenu, budući da se i drugi čimbenici rizika i okolnosti koje pacijent donosi sa sobom uzimaju u obzir u odlukama.
