timus

Sinonim

Slatki kruh

Definicija

Timus je neparni limfni organ (dio limfni sustav), koji se nalazi u prsnom košu u prednjem dijelu medijastinuma. Nalazi se iznad srce a iza prsne kosti. Lateralno je timus prekriven plakala na obje strane.

U većini slučajeva razvija se iz 3. faringealne šupljine. Budući da služi primarnom razvoju T stanica, naziva se primarnim limfnim organom, poput koštana srž (ekvivalent za B stanice). Organ se sastoji od dva međusobno povezana, asimetrična režnja.

Vezivno tkivo dijeli režnjeve u dalje male režnjeve. Veličina timusa ovisi o dobi. U djetinjstvo dostiže najveću veličinu s prosječnom težinom od 30g.

Osobito nakon puberteta počinje involucija (redukcija) organa u kojoj se tkivo timusa postupno zamjenjuje nefunkcionalnim. masno tkivo. U odrasloj dobi, dakle, postoji samo rezidualno tijelo timusa s prosječnom težinom od 18 g. To se često naziva retrosternalno masno tijelo.

Mikroskopski, osnovno tkivo timusa može se podijeliti na korteks bogat stanicama i medulu dalje u unutrašnjosti. Potonji posebno sadrži Hassall tijela tipična za timus, koja vjerojatno predstavljaju luk-kao sklopovi epitelnih stanica (stanice s površina). Njihova funkcija još nije razjašnjena. U korteksu, s druge strane, timociti leže u osnovnom okviru epitelnih stanica. Zbog toga je timus jedini od svih limfni organi koji se naziva limfoepitelni organ.

Funkcija i zadaća timusa

Zadaća timusa je razvoj i diferencijacija imunoloških stanica, tzv. T stanica. Timus je stoga neka vrsta centra za obuku ovih stanica: Nezrele stanice, koje se stvaraju u koštana srž, migriraju u timus putem krv posuđe. Tamo se nazivaju timociti.

Nakon nekoliko dioba, timociti migriraju iz korteksa kroz režanj timusa prema meduli. Na taj način sazrijevaju i primaju T-stanični receptor, protein koji je usidren na površini T-stanica i sposoban je prepoznati antigene. Tijekom sazrijevanja pravi se razlika između pozitivne i negativne selekcije, ovisno o tome jesu li antigeni endogeni ili strani.

U početku se odvija pozitivna selekcija. Daljnji razvoj smiju samo one stanice čiji receptor prepoznaje peptide preko takozvanih MHC molekula, ali se ne veže prejako. Nakon toga dolazi do negativne selekcije.

Kako bi se osiguralo da T-stanica ne napada vlastite strukture tijela, vrši se selekcija onih stanica koje ih toleriraju (autotolerancija). Sve stanice koje ne zadovoljavaju te kriterije umiru programiranom staničnom smrću (apoptozom). Samo 5-10% svih T-stanica preživi sazrijevanje.

Samo te stanice ulaze u krv da bi naknadno kolonizirali sekundarni limfni organi. Osim funkcije imunološkog organa, timus također funkcionira i kao hormonska žlijezda. Proizvedene glasničke tvari timozin, timopoetin i faktor timusa utječu na sazrijevanje imunoloških stanica u limfni organi.