Sindrom stražnjeg tarzalnog tunela
Stražnji zastopalni tunel sindrom, s druge strane, utječe na tibijalni živac i manifestira se iznutra gležanj regija. N. tibialis, tibijalni dio N. ischiadicus, prolazi u dubini mišića potkoljenice, dubokog savijača, sve do stopala. Tamo prolazi unutarnjom stranom gležanj kroz medijalnu ili stražnju zastopalni tunel (= canalis malleolaris) do tabana.
Tijekom prolaska kroz zastopalni tunelom, tibialni živac je odvojen na dvije živčane grane, lateralnu i medijalnu plantarnu živci. Prolazak kroz tarzalni tunel predstavlja relevantno suženje, tako da je vrlo vjerojatan sindrom uskog grla u tibijalnom živcu. Stražnji sindrom tarzalnog tunela također se obično javlja češće od sindroma prednjeg tarzalnog tunela.
Anatomsko suženje uzrokovano je zbijenim smještajem različitih struktura. Retinaculum musculi flexorum, struktura nalik ligamentima između medijalne kalkaneusa i unutarnje gležanj, treba naglasiti. Kao u prednjem sindrom tarzalnog tunela, ozljede, prijelomi, a ganglion, metabolički poremećaji (dijabetes bolest, giht, hipotireoza, Itd.).
ili tendosinovitis može pokrenuti proces koji zauzima prostor koji dovodi do kompresije živaca. Još jedan čimbenik rizika za stražnji dio sindrom tarzalnog tunela je mehaničko preopterećenje uzrokovano dugo trčanje ("Joggers Foot") Odlučujuće za dijagnozu su prvenstveno podaci koje pacijent pruža tijekom anamneze (ispitivanje od strane liječnika) i kliničkog pregleda. Tijekom ovog pregleda često postoji pritisak bol iza zahvaćenog unutarnjeg gležnja, a Hoffmann-Tinelov znak često je pozitivan.
Da bi provjerio ovaj znak, ispitivač tapka živčanim putovima i može uzrokovati da pacijent naelektrizira bol u bolnom području. Elektrofiziološkim se metodama mogu mjeriti brzine provođenja živca tibijalnog živca, koja je u ovom području smanjena kod sindroma tarzalnog tunela. Test izlučivanja znoja na tabanu pomoću testa ninhidrina također može biti informativan, jer se to često smanjuje kod sindroma tarzalnog tunela.
MRI (magnetska rezonancija) ima presudnu prednost mogućnost prikazivanja mekog tkiva, poput ligamenata i hrskavica, vrlo dobro. Ovo je osobito korisno u dijagnostici zgloba gležnja, gdje su posebno česti potrgani ligamenti ili prekomjerno istezanje i upala. Magnetska rezonancija temelji se na kretanju atoma, a budući da se naše tijelo uglavnom sastoji od molekula vode, kretanje tih molekula uglavnom se koristi za snimanje. To također objašnjava zašto pluća ili kosti nisu osobito dobro vidljivi na MRI. U tim tkivima nema puno molekula vode.
Svi članci iz ove serije:
