Fonijatrija čini zasebnu medicinsku specijalnost, koja je do 1993. bila subspecijalnost otolaringologije (ENT). Fonijatrija se bavi sluhom, glasom i poremećaji govora, kao i teškoće gutanja, i nosi snažne interdisciplinarne karakteristike. Zajedno s dječjom audiologijom, koja se prvenstveno bavi problemima u razvoju glasa i govora djece te percepciji sluha, fonijatrija uspostavlja neovisno specijalističko područje u Njemačkoj i Europi.
Što je fonijatrija?
Medicinska specijalnost fonijatrije usredotočena je na probleme sa sluhom, poremećaje glasa i govora te poremećaje gutanja. Medicinska specijalnost fonijatrije usredotočena je na teme sa slušnim problemima, poremećajima glasa i govora te poremećajima gutanja. Fonijatrija je visoko interdisciplinarna jer se bavi ne samo medicinsko-fiziološkim problemima, već donekle i nemedicinskim problemima. Stoga druge medicinske i nemedicinske specijalnosti poput neurologije, psihijatrije, gerijatrije, ortodoncija, govorna terapija a uključeni su i neki drugi. U Njemačkoj fonijatrija zajedno s pedaudiologijom, koja se bavi odgovarajućim poremećajima dječjeg razvoja i percepcije, čini neovisnu specijalnost, koja je 2004. preimenovana iz Facharzt für Phoniatrie und Pädaudiologie u Facharzt für Sprach-, Stimm- i Kindliche Hörstörungen. Dodatno specijalističko usavršavanje uključuje 2 godine osnovnog obrazovanja iz područja otolaringologije i 3 godine specijaliziranog obrazovanja u području glasa i poremećaji govora i polje djetinjstvo poremećaji sluha. Podrijetlo medicinske specijalnosti fonijatrije može se pratiti od Hermanna Gutzmanna starijeg koji je koristio temu poremećaji govora u svom habilitacijskom radu 1905.
Tretmani i terapije
Bolesti i simptomi koji se mogu dijagnosticirati i liječiti fonijatrijom tipično su povezani s poremećajima glasa, govora i tečnosti (mucanje) ili na probleme s gutanjem ili sluhom. Nije važno jesu li problemi medicinsko-fiziološkog podrijetla, npr. Zbog ozljede, operacije ili bolesti, ili se problemi temelje na socijalno-psihološkim uvjetima. To također ilustrira holistički, interdisciplinarni pristup fonijatrije, što je očito i u liječenju poremećaja glasa koji se mogu pojaviti zbog organskih uzroka ili su funkcionalno utemeljeni, poput onih uzrokovanih prekomjernom uporabom ili, u rijetkim slučajevima, učincima šok. Govorni i jezični poremećaji (dizartrija i afazija) odraslih mogu se pojaviti zbog poremećaja glasa, ali obično se temelje na neurološkim problemima zbog neuspjeha određenih mozak područja nakon a udar ili zbog a tumor na mozgu. Poremećaji protoka govora kao što su mucanje su također klinička slika koja spada u spektar tretmana fonijatrije. Proces gutanja, koji je također predmet fonijatrije, uključuje gutanje, usitnjavanje i transport čvrste ili tekuće hrane i slina od usta prema želudac, pri čemu se transport kroz jednjak događa nehotično kroz odgovarajuće peristaltičke pokrete jednjaka. Pored organskih problema, postoji niz razloga zbog kojih se može pojaviti disfagija i koja zahtijeva pažljivu dijagnozu i liječenje. Poremećaji sluha u odrasloj dobi mogu imati i razne uzroke, pored organskih promjena uslijed ozljeda, kirurgije ili starosti, pa stoga također spadaju u spektar liječenja fonijatrije. Posebno područje liječenja s velikim izazovima nudi prilagodba glasa u operaciji promjene spola, kako bi preobraćene žene ili muškarci također prilagodili visinu glasa svom novom spolu kao žena ili muškarac.
Dijagnostika i metode ispitivanja
Poremećaji sluha u odraslih obično se simptomatski manifestiraju kao gubitak sluha. Uzroci mogu biti vrlo raznoliki i obuhvaćaju širok spektar, od jednostavnih začepljenja vanjskog slušni kanal by ušni vosak do okoštavanja u srednje uho ili oštećenja bubna opna za pretvorbu zvuka u živčane impulse u unutarnjem uhu ili probleme s daljnjom obradom živčanih impulsa u mozak.Za otoskopiju je za dijagnozu dostupno nekoliko subjektivnih i objektivnih audiometrijskih postupaka za lokaliziranje uzroka problema sa sluhom. Ako se sumnja na prisutnost poremećaja glasa i pažljivo provedena anamneza, kako bi se iz prethodnih stanja i tijeka pritužbi mogli isključiti određeni uzroci mogućeg poremećaja glasa. Daljnji dijagnostički postupci poput elektromiografija (EMG) mišića grkljana i / ili elektroglotografija mogu uslijediti kako bi se identificirali ili isključili organski problemi. Elektroglotografija je neinvazivni postupak koji bilježi funkciju oba vokalni nabori, tj. njihov ciklus vibracija u elektroglottogramu i omogućuje donošenje zaključaka o funkcioniranju oba vokalni nabori. Daljnje dijagnoze poput magnetska rezonancija od glava do gornjeg grudi šupljina može pružiti zaključke o prisutnim infekcijama i cjelovitosti grkljanskog živca. Ovisno o dijagnozi, terapija opcije uključuju logopedske tretmane, koji se također mogu nadopuniti uređajima za logopedsku terapiju koje pacijent može koristiti kod kuće uz trajne praćenje uspjeha. U nekim su slučajevima dostupne i razne metode kirurškog liječenja (fonokirurgija). U slučaju grčevite disfonije, gdje vokalni nabori uglavnom gube svoju funkciju zbog grčeva mišića, injekcije botulinum toksin u grkljan može pružiti olakšanje, barem neko vrijeme. U slučaju poremećaja glasa i govora bez prepoznatljivih organskih uzroka, postoji niz logopedskih terapija glasom koje uključuju proizvodnju glasa, disanje, artikulacija i pacijentova osobnost. U mnogim slučajevima, stimulacijska struja terapija na području grkljan može pratiti terapija te promovirati i skratiti uspjeh liječenja. U slučaju postojećih problema s gutanjem, fiberendoskopski pregled gutanja (FEES) često se koristi kao dijagnostički postupak za vizualnu procjenu procesa gutanja fleksibilnom optikom koja se umetne kroz nos. Odabrane terapije uključuju logopedsku terapiju gutanja ili, u prisutnosti lokaliziranih organskih oštećenja, odgovarajuću kiruršku terapiju mjere.
