Definicija
Elektromiografija (EMG, elektromiografija) je metoda kliničkog pregleda uz pomoć koje se istovremeno može objektivno bilježiti električna aktivnost pojedinih ili nekoliko mišićnih vlakana. To može biti potrebno kako bi se identificiralo i preciznije ograničilo oštećenje u mišićnom području.
Postupak mjerenja
U elektromiografiji se električna aktivnost mišićnih vlakana može raspršiti površinskom elektrodom pričvršćenom za kožu ili igličnom elektrodom izravno na mišić. Koriste se dvije različite vrste iglastih elektroda. Monopolarna elektroda elektromiografije služi kao mjerna elektroda, dok elektroda zalijepljena za kožu služi kao referentna elektroda. S koncentričnom elektrodom, u iglu se postavlja fino žica kao mjerna elektroda, dok ovojnica igle služi izravno kao referentna elektroda. U obje metode elektromiografije (EMG), razlika napona između mjerne i referentne elektrode koristi se za kliničku procjenu.
Anatomske osnove
Mišić se sastoji od mnogih pojedinačnih motoričkih jedinica, koje se mogu sastojati od nekoliko do mnogo mišićnih vlakana, ovisno o tipu mišića. Svakom od ovih motoričkih jedinica upravlja jedan živac (stanica prednjeg roga sa aksona). Što više mišića ima mišićnih sklopova, mogući su finiji pokreti, jer se različitim motornim jedinicama može pojedinačno upravljati živci.
Kada živac (stanica prednjeg roga) kontrolira mozak, svi mišići koji pripadaju ovoj motoričkoj jedinici se prazne (depolariziraju) i skupljaju, tj. mišić se kreće (kontrakcija). Električna aktivnost koja je rezultat ovog pokreta naziva se akcijski potencijal motoričke jedinice (MUAP), budući da se električni potencijali mnogih pojedinačnih mišićnih vlakana međusobno preklapaju i bilježe. Više o točnom prijenosu pobude na mišiće možete pročitati u odjeljku "Završna pločica motora".
Rizici elektromiografije
Elektromiografija (EMG) invazivna je dijagnostička metoda koja je vrlo raširena i rijetko dovodi do komplikacija poput krvarenja, infekcije i ozljede samog živca.
