Manjak tekućine u djece

Opće informacije

Nedostatak tekućine koji je narastao tijekom dugog vremenskog razdoblja može postati apsolutna nužda.

Koja je potreba za tekućinom za djecu?

Dnevna potreba za tekućinom za djecu malo se razlikuje od dnevne potrebe za tekućinom za odrasle. To je zbog činjenice da djeca imaju znatno veći promet vode. Dnevni unos i ispuštanje tekućine je oko 10 - 20% djetetove tjelesne težine.

Sveukupno, može se pretpostaviti da prosječna dnevna potreba za tekućinom za novorođenče iznosi 50 - 100 ml / kg tjelesne težine. Količinu vode sadržane u hrani također treba uzeti u obzir u ovom izračunu i uključiti u dnevnu potrebu. U većini slučajeva djeca piju prema vlastitim potrebama, kao mozak neprestano prima informacije o trenutnoj tekućini uravnotežiti putem različitih receptora i može kontrolirati osjećaj žeđi. U slučaju visokog groznica, proljev, povraćanje ili jakog znojenja, dnevna se potreba povećava, jer se u tim situacijama gubi puno tekućine i mora se nadoknaditi uravnotežiti ravnoteža tekućine.

Uzroci

Najčešći uzrok je upalni gastrointestinalni i proljev bolest koja neizbježno dovodi do manjka tekućine kroz dulje vremensko razdoblje ako se pacijent ili roditelji aktivno ne suprotstave. Uzrok proljeva u male djece obično je upala gastrointestinalnog trakta uzrokovana virusi (u 30-50% rotavirusa), bakterija (salmonele, E. coli), paraziti (amebe lamblia). Uzrok nije uvijek poznat (30-50%). Rijetki uzroci dehidracija, također poznata i kao dehidracija, može biti Dijabetes melitus, insibitus dijabetesa, adrenogenitalni sindrom, Addisonova bolest, hipertrofična pilorična stenoza i razni bubreg bolesti.

Simptomi

Gubitak tekućine obično je primjetan gubitkom kilograma djeteta (djetinjstvo hitne slučajeve). Gubitak tjelesne težine od 5% naziva se blaga egzikoza, gubitak od 5-10% naziva se umjerena egzikoza, a gubitak težine veći od 10% naziva se teška egzikoza. Nadalje, gubitak tekućine povezan je i sa suhoćom kože (stojeći nabori kože) i sluznice te, ako je vrlo ozbiljna, s mramoriranom bojom kože, utonulom fontanelom, ubrzanim pulsom, slabim krv pritisak, zamućenje i grčevi u želucu.

Postoje tri vrste dehidracija, ovisno o pretežnom nedostatku. Ako dijete izgubi toliko soli koliko i voda, to se naziva izotoničnim dehidracija (u slučaju povraćanje or proljev). Ako se izgubi više vode nego soli, to se naziva hipertonična dehidracija (zbog proljeva, hiperventilacije, smanjenog unosa tekućine i dijabetes u osjetljivosti). Posljedice npr kolera, pretjerano znojenje i povećani gubitak soli mogu biti hipotonična dehidracija (gubi se više soli nego vode).